Mr. sc. Šime Pavlović, jedan od najpoznatijih zadarskih odvjetnika za kojeg često kažu da je on u odvjetničkim vodama ono što je Pino Giergia u košarkaškim, izdao je svoju trinaestu knjigu.
Riječ je o još jednoj stručnoj knjizi koja nosi naslov “Zakon o kaznenom postupku s komentarima i sudskom praksom”, a otisnuta je na 1.260 stranica. Bio je to povod za razgovor s autorom knjige koji se ujedno osvrnuo i na neke aktualnosti u hrvatskom pravosuđu, a “odao” nam je i nekoliko detalja iz svog privatnog života.
O čemu knjiga govori i kome je namijenjena?
– Zakon o kaznenom postupku, odnosno veoma iscrpan komentar tog Zakona, je u prvom redu namijenjen pravosudnim djelatnicima, odvjetnicima, policiji i svima onima na koje se on odnosi. Svakako može poslužiti studentima, fakultetima pa čak i samim okrivljenicima.
Vaš komentar ZKP-a otisnut je na 1260 stranica. Zašto je zakon toliko “rupa” koje treba “krpati”?
– Zakonski tekst je do ovih novih izmjena i dopuna imao 575 članaka. Taj je Zakon, ali ne odjednom već kroz više dopuna i izmjena, usklađivan s novim normama Međunarodnog kaznenog prava, u prvom redu s konvencijama i direktivama Europske unije i međunarodne zajednice, kao i sa standardima koji su stvoreni praksom Europskog suda za ljudska prava. Mi smo bili dužni to učiniti prije nego smo pristupili EU i postali članica. Zašto toliko “rupa”? Zakon je živi organizam. On se mijenja i mora usklađivati s potrebama realnosti i stvarnosti, jer ako imamo obrnut proces, onda to nije dobro.
Što je u novom ZKP-u revolucionarno?
– U prvom redu je promjena uloge državnog odvjetnika, a samim time i suca istrage, odnosno bivšeg istražnog suca. Istragu sada u cijelosti provodi državni odvjetnik, a ne više sud, odnosno istražni sudac. Jasno da u takvoj novoj reorganizaciji se na početku obrana može vrlo teško snaći, ponajviše jer se veći dio procesnih i dokaznih radnji provodi bez nazočnosti branitelja i okrivljenika. Samim time se odmjeruje reducirano njihovo pravo koje smo imali u starom kaznenom zakonu.