U najnovijoj kolumni ‘Špurtilom i ostima’ objavljenoj u Slobodnoj Dalmaciji novinar Davor Krile se osvrnuo na aktualno stanje u SDP-u i sukob između Slavka Linića i Zorana Milanovića. Prenosimo dio kolumne:
‘ Linićeve optužbe na premijerov račun su teške, ali nisu čiste, što nimalo ne umanjuje potrebu da se temeljito istraže. Kakav god bio rezultat tih istraga, Linić ipak ne može biti moralni pobjednik ovoga dvoboja jer je sam predgo šetao modnom pistom političkoga kompromiserstva i metodološkoga staijinizma.
Još je, međutim po čitavo društvo u ovom nadmetanju dugoročno pogubnija Milanovićeva apsolutna pobjeda: ona će označiti trijumf demokratske prijetvornosti, oholosti bez pokrića, malignoga egocentrizma i patološkoga straha od tuđih ideja i unutarstranačke konkurencije.
Bit će to Pirova pobjeda indolencije prema željama i potrebama građana te despotske i podmukle zlobe prema svim hipotetskim i stvarnim suparnicima: od Željke Antunovič i Ljube Jurčića do današnjih dana.
Bit će to pobjeda kritike Tonina Picule kao “najljenijeg SDP-ova zastupnika” od strane onoga kojemu su, ne tako davno, svaki boravak u saborskim klupama opravdano priječile bolne prepone; bit će to veseli roj crnih podguznih muha oko uveloga plastičnoga cvijeta i pobjeda raskošne socijaldemokratske vizije o osiguranim plaćama za još godinu i pol mandata.
Izgubljene iduće izbore od po mnogim elementima puno jezovitijez HDZ-a Milanović će sa suradnicima ionako nastojati rutinski opravdati emocionaInom nestabilnošću lijevog biračkog tijela, navlas onako kao što ovih dana predbacuje esde-peovskoj bazi da se brzo zaljubljuje u njemu konkurentske likove.
Erotski san ovoga deklariranog liberala i kalvinista za kormilom socijaldemokrata, nije tajna, disciplinirani je i nekritički raspoloženi birački korpus desnice, onaj koji se napaja lažnim patriotizmom i kojim se ravna kao vojskom: elekto-rat što na najvišoj, gotovo pa metafizičkoj razini puno više od konkretnih učinaka vlasti na svojoj koži strastveno poštuje čvrstu ruku.
Zato uoči epohalne sjednice Glavnogodbora SDP-a u subotu tugaljivom partijskom klanu predlažem kompromisno, ali pravedno rješenje: o stom trošku izbacite iz stranke Slavka Linića i smijenite s njezina čela Zorana Milanovića.
Prvoga zbog sebe, drugoga zbog nas građana, a može i obrnuto. Pokažite naciji da i u najtragičnijim okolnostima postoji racionalan i častan izlaz, pa makar se svodio na seppuku: demonstrirajte da ste barem kapacitirani za utopiju kad več niste za djela ali u nju ne ubrajamo želju da još godinu dana imate službenu limuzinu i vozača.
Uza sve izrečeno, jedan jedini ali epohalno veliki uspjeh ne smije se na odlasku prešutjeti Zoranu Milanoviću, desio se on sad ili naknadno.
Možda je premijer na svim drugim frontovi-ma podbacio, ali je ipak maestralno srušio uvriježeni politički kalendar u Hrvata po kojem HDZ uglavnom krade te upropaštava i zadužuje zemlju, a SDP s partnerima je potom diže iz pepela, sanira državnu blagajnu, pokreće infrastrukturne projekte i gradi autoceste.
Poremetivši tu ustaljenu klackalicu domovinske nepravde istim metodama kojima je Galileo iz Maloga mista svojedobno rušio kapitalizam – svojim neradom – Milanović je možda napravio mali korak za SDP, ali jako veliki za hadezeovske radne navike. Bit će zanimljivo gledati Karamarka i kolege u budućoj ulozi kojoj ne pomažu isprazni ideološki ratovi i koju ih nikad nitko nije pri premao.