Strategiju turizma do 2020. napokon smo odlučili napisati. No, što je s kulturnom strategijom u službi turizma malo tko zna – nakon otkaza nekoliko koncerata i bujanja narodnjačke glazbe u zadarskim klubovima, postavlja se pitanje – je li uopće potrebno stihijski nuditi glazbeno-zabavne programe, kako bi se popunile rupe, ili promišljeno organizirati drukčije programe.
Čim se objavila pročula vijest da je zbog neprodanih ulaznica otkazan koncert Zaz, u gradu se počelo komentirati kako zadarska publika nema sluha za kvalitetnu glazbu. Doduše Zaz je izbacila samo jedan hit, pa ni strancima nije baš najpoznatija, a ni cijene ulaznica nisu bile prihvatljive onima koji bi možda i došli poslušati nešto kvalitetno. No, sociolog Krešimir Krolo u cijeloj toj priči jednu stvar ističe:
U Zadru imamo jedno sustavno opadanje publike koja bi prepoznala jedan takav glazbeni izričaj, izričaj koji je vrijedan njihov sociokulturnog identiteta, nešto u čemu se oni vide..
Krolo ističe, kako primjerice i neki glazbeni festivali na obali tijekom ljeta nisu prije svega namijenjeni domaćoj publici, nego strancima. S druge strane turbo – folk zvijezde iz čitave regije bez ikakvoga problema rasprodaju svoje koncerte. Krolo dodaje kako narodnjački koncerti nisu samo problem Zadra, nego i ostatka zemlje:
Lake note prolaze kao proizvod sužavanja raznolikosti kulture, pa i ove urbane u posljednih 20 godina…rezultat te mini revolucije zadnjih 20 godina je da su narodnjački klubovi prepunjeni, dok ovi drugi bilježe opadanje publike.
U takvom odnosu snaga, gdje kvaliteta u samoj pop-kulturi nije prepoznata niti ima dovoljan broj poklonika, Krolo otvara pitanje kandidature Zadra, ali i nekih drugih hrvatskih gradova za europske prijestolnice kulture:
Nemamo publiku koja je u satnju pratiti i aktivno konzumirati sadržaje takvog tipa, u takvom slučaju krenuti prema kandidaturi za prijestolnicu kulture, treba se dobro promisliti s kakvim resursima raspolaže grad, u ovom trenutku nije bitna infrastruktura, ona se može sagraditi, ali isto tako se može dogoditi imamo prijer u Splitu da ode u stečaj.
Možda upravo na primjeru jednog ili dva otkazana koncerta počnemo promišljati kakve sadržaje želimo, i što ćemo nuditi turistima, ali i domaćima. Zato bi, smatraju mnogi, napokon sve zainteresirane strane u gradu trebale sjesti za zajednički stol i odlučiti kojim pravcem dalje.
