Ove su godine Jutra trajala vrlo kratko ali su iznjedrila dva odlična, stilski posve različita koncerta. Nakon Lica Mista koje većina Zadrana dobro poznaje i rado pohodi njihove koncerte, pred zadarskom je publikom po prvi put nastupio mladi zagrebački kantautor Miki Solus u pratnji svog benda.
Kako kaže Miki, bend je još mlad, postoji tek godinu dana, no mora se priznati da se u tom kratkom periodu stvorio popriličan hype oko njega. Ne bez razloga. Naime, Miki je osebujan autor koji svojim humorom i „istinom u glavu” pristupom pisanja tekstova plijeni pažnju različitih generacija i ljubitelja različitih glazbenih pravaca. Umjesto gitare, odlučio se za sviranje klavijatura, pa je zvuk benda u većini definiran njegovim ludim solo dionicama i jazzy prizvukom.
Miki repa jer, kako kaže, za pjevanje nema talenta. U svojim tekstovima piše uglavnom o studentskoj svakodnevici i secira današnju glazbenu scenu. Osim toga, Miki kaže da pjeva i o ciganima, vanzemaljcima, mrtvim kravama, kinezima, klošarima, majmunima, kurvama, bakama i djedovima. Nikog ne štedi, pa tako ni samog sebe. Ipak, o svom bendu ima samo riječi hvale, a čine ga Frane na akustičnom basu i Tačko na cajonu. Iza sebe, momci imaju snimljen demo album „Muzika sumnjive kvalitete” iz 2011., nekoliko samostalnih singlova i najnoviji EP „Bolesni tekstovi sa super mjuzom” koji je objavljen u svibnju. Do sad nije bilo smisla izdavati cd koji će stajati na policama dućana i skupljati prašinu, no kako je dobro pripremio teren i publika odlično reagira na njegove pjesme, Miki se odlučio na jesen objaviti i tiskano izdanje albuma na kojem će više manje biti pjesme koje je objavljivao na youtube-u.
Na Stomorici smo tako mogli čuti presjek pjesama sa spomenutih izdanja, poput “Žuti vlakovi u kini”, “Bojim se muzičkih kritičara“, “Mrtav je Johnny“, “Bijela čokolada“, “Smrt je romantična“, “Robi Prosinečki” i “Pun kufer“. Neke je pjesme publika po prvi put čula, ali to nije nimalo umanjilo zainteresiranost, odobravanje i oduševljenje svakom od izvedenih pjesama. Koncert je trajao sat vremena, što je bilo dovoljno s obzirom na količinu izgovorenog teksta. Publika je tako mogla upiti i fino procesuirati sve što je čula. Ipak, Mikija publika nije tek tako pustila da ode. Frane, Tačko i Miki su se dvaput vraćali na bis.
Ovih su dana, osim Zadra, posjetili i Šibenik, Orahovicu, Sarajevo i Koprivnicu. Na pitanje umori li ih toliko svirki iz dana u dan Miki je rekao kako uživa svirati i putovati uokolo, te se nada ponovnom susretu sa zadarskom publikom.
