U sudskoj je praksi vrlo zanimljiva tema liječničke pogreške, pogotovo iz razloga jer se broj tužbi u Hrvatskoj i svijetu drastično povećava posljednjih godina. Ovo je pitanje svakako zanimljivo za građane iz više razloga, a jedan od njih je nestalnost pravne prakse i nepostojanje pojma liječničke pogreške u hrvatskom zakonodavstvu. Dakle, u slučaju da se odlučite sudski istjerati pravdu, trebate znati da se radi o vrlo teškim sudskim postupcima u kojima je izuzetno problematično uopće dobiti karakterizaciju liječničke pogreške i odgovornosti, a samim time i naplatiti prouzročenu štetu.
Ovu zanimlijvu temu obradio je u posljednjem broju Biltena sudske prakse Općinskog suda u Zadru zadarski odvjetnik Tomislav Nemarić, koji je istaknuo kako se situacija, od nekad gotovo nemogućeg dokazivanja liječničke pogreške u hrvatskom sudstvu, konačno kreće prema naprijed.
Odgovornost liječnika nije novitet u pravosuđu i o tome se pisalo još u vrijeme Hamurabijevog zakonika, koji je napisan klinastim pismom prije gotovo 3.800 godina. No, odgovornost za štetu nastalu pogreškom liječnika, kako smatraju i pojedini liječnici, netko treba podnijeti. Naime, među samim liječnicima i danas se vodi velika rasprava može li uopće liječnik pogriješiti i veliki je broj onih koji smatraju da ne može, te da su eventualne greške liječnika tek nepredviđene komplikacije.
Zakoni koji se tiču zdravstvene djelatnosti u sebi ne sadrže pojam liječničke pogreške, no stručna literatura ipak daje određenu definiciju u obliku postupanja protivno pravilima zdravstvene struke, koje za posljedicu imaju ugroženje života i zdravlja pacijenta.
Nemarić je objasnio što točno spada u liječničke pogreške; to su greške koje dolaze u obliku pogrešnih dijagnoza, terapija ili pogrešaka kod invazivnih i neinvazivnih zahvata. Primjer pogrešne dijagnoze je kada se prekasno dijagnosticira metalni predmet u oku, što rezultira neodgovarajućom terapijom, gnojnom upalom oka i na koncu gubitkom vida. Pojmom komplikacije se koriste oni koji su počinili liječničku pogrešku, jer se za komplikacije ne odgovara niti kazneno, niti građanskopravno. No, komplikacija svakako ne može biti primjerice nepažnjom presječena krvna žila ili živac, nedovoljno obrađena rana i slično, što spada u red pogrešaka.
Sudski postupci u dokazivanju liječničke pogreške s jedne su strane potrebni kako bi oštećeni pacijenti došli do odštete, no s druge strane su i veliki pritisak na liječničku struku, što se pokazuje i u stranim zemljama, gdje je praksa tuženja liječnika daleko češća. Da je dokazivanje liječničke pogreške u Hrvatskoj još uvijek težak zadatak, a ishod krajnje neizvjestan, pokazuje i stručni rad zadarskog odvjetnika u kojem je navedeno tek nekoliko slučajeva sudskih parnica koje su se dosad našle pred hrvatskim sudovima.