Direktor Miodrag Lacić i njegov zamjenik Igor Musap odbili su se nedavno, zbog prisustva novinara, pojaviti pred 60-ak radnika Adrije nezadovoljnih isplatom samo 40 posto plaće za kolovoz i činjenicom da već dugo – ne rade.
Nedavno otpuštenih 56 radnica iz Adrijinih pogona u Kninu i Benkovcu ubrzo je pokrenulo ovrhu zbog 750 tisuća kuna svojih potraživanja čime se dogodila bizarna situacija: “Adriji” su račun blokirali vlastiti radnici!
Miodrag Lacić odlučio je progovoriti za portal zadarski.hr i objasniti u kakvom se dramatičnom trenutku najvažnija zadarska riboprerađivačka tvornica upravo nalazi.
Smanjili broj zaposlenih
– Mi smo namaknuli sredstva za manji dio plaće za osmi mjesec i uplatili smo taj dio, međutim nakon onoga sastanka koji je na neki način bio zatvoren za dogovor, došle su informacije u javnost da su te žene nažalost morale dobiti otkaz zbog smanjivanja posla odlaskom Podravke. Morali smo smanjiti broj zaposlenih, ali smo napravili sporazum sa sindikatom na koji način ćemo ženama koje odlaze isplatiti otpremnine i regrese za godišnje odmore i ostale obaveze. Međutim nakon onoga dana, pojedine žene su otišle na Finu i bez obzira na sporazum odlučile ostvariti svoje pravo ovrhom računa tvrtke. Sporazumom smo mi njima veći dio te naknade već isplatili kroz ova zadnja tri mjeseca, ali ostale su još te otpremnine i ostale obeveze. One su to nakon natpisa u medijima odlučile naplatiti i sad imamo zakočenje sustava. Radnice su vjerojatno tako reagirale iz straha pa je pošla na Finu jedna, druga, za njima treća… One su se naplatile i za 9. mjesec i za otkazni rok i za otpremnine i plaće do kraja godine. A nije tako bilo dogovoreno. Vidjet ćemo kako ćemo to sad to rješavati. Od tog novca na računu trebale su se prema sporazumu izvršili sve preostale obveze međutima nakon onoga dana taj je dogovor propao i sad smo na sastancima sa sindikatom kako to povratiti jer je to bio dogovor i sa sindikatom. Nekima je plaćeno 70 pa čak i 80 posto obaveza, ali sad su one ovrhom pokupile i ono što su već dobile, odnosno dobile su ponovno, tako da je to sad cirkus oko svega toga – kazao nam je Miodrag Lacić.
Ribe ima – u hladnjačama
Tvrdi kako zainteresiranih ulagača u Adria ima, ali mu je u ovoj situaciji teško sjesti i ozbiljno razgovarati s njima kad se mora suočavati s nastalom situacijom gdje se išlo mimo dogovora.
– Ako su radnice već dobila veći dio potraživanja, ne znam zašto su morale ići na ovrhu i tko ih je to savjetovao. Imali smo plan konsolidiranja, bile su to žene koje su već dugo radile u Adriji, postojalo je međusobno povjerenje, ali to što su one napravile sada moraš objašnjavati potencijalnim ulagačima… Malo je to nezgodno. I neozbiljno. Želimo da netko uđe u posao, a onda se bavimo sami sobom – ističe Lacić i nastavlja:
– Riba je tu, nije točno da nema ribe, mi u hladnjačama imamo puno ribe od naših partnera s kojima i dalje surađujemo. Žene su valjda bile u strahu da ne dobiju čitavi iznos, ali ja ću to riješiti do kraja tjedna. Imamo sirovinu. Nastao je mali vakuum u čitavom sustavu koji je napravljen na inicijativu centralnog sindikata u zagrebu i nismo znali da postoji nečija figa u džepu – kaže direktor očigledno uzdrman radničkom blokadom računa.
Predstečajna nagodba ističe dogodine do kraja trajna, a strateškog partnera koji mora u tvrtku donijeti konkretan svježi kapital – još uvijek nema na vidiku. Bliži li se kraj tvornice nekadašnje Eva riblje konzerve?
– Mi smo u predstečajnoj nagodbi dobili kao niti jedna firma od Ministarstva financija i glavnih vjerovnika banaka rok od godinu dana. Godinu dana je u ovom poslu ništa, ne možete ništa ozbiljno pokrenuti u godinu dana. Da bi netko s vama radio osim Podravke, nitko neće doći ispod tri godine. To su dugoročni ugovori, kad idete na pregovore s kupcima, manje od godinu dana je nešto što neće nitko pristati, osim špekulanata. Čim smo potpisali nagodbu, nakon par dana došlo nam je šest inspekcija. Podravka je pobjegla u Ostreu u Stankovce gdje je pokrenuta proizvodnja na našim strojevima koji su odnešeni iz Adrije i iako je taj postupak na sudu, ništa se ne pomiče. Bez tih strojeva se proizvodnja ne može pokrenuti i umjesto sa 100 ljudi moraš proizvoditi sa 270 ljudi… Ne želim se pravdati, ali očekivali smo da barem dio proizvodnje Podravke održavamo u Adriji gje je Podravka bila partner. Još nismo dobili nikakav konačni stav što će biti s tim. U međuvremenu mogli smo raditi na par mjeseci, ali to je u ovom poslu malo i nimalo. Za bilo kakve velike trgovačke lance trebaju vam mjeseci za pregovore i trebate imati jamstvo da ćete moći traženu proizvodnju održavati barem idućih par godina. Ako to ne možete osigurati, teško možete napraviti neki veći posao. Čini mi se da se borimo s vjetrenjačama, a s druge strane, na čitavom Jadranu imamo ovdje u Adriji najbolje uvjete za ovakav tip proizvodnje. Gdje god dođeš svi to razumiju, ali nitko ne nudi rješenja – zaključuje Miodrag Lacić.
Mišel Kalajžić
slike: Luka Gerlanc / CROPIX (arhiva)
Radnici: Lacić nam više ne ulijeva povjerenje!
– Dite sam Adrije, u tvornici sam od 1978. godine i povezan sam s njom životno. Mi radnici ne znamo, a tribali bi znati, hoćemo li sutra postojati i imati za kruh ili nećemo. Drugo, želimo probuditi ove u bijeloj zgradi na Narodnom trgu, da se angažiraju oko sudbine tvrtke koja je vrlo važna u Zadru. Kroz medije se dosta favorizirao naš poslodavac Miodrag Lacić, da su mu smjestili Badurina i Lisica, da je kriza i te stvari. Ali mi u svemu tome ne znamo na čemu smo. Evo već više od mjesec dana ne radi proizvodnja, radnicima je rečeno ostanite kući, pa ćemo vidjeti. Svih 180 radnika je doma, nema proizvodnje od siječnja, Podravka je definitvno otišla u Ostreu. Zabrinjava nas, ljudi su u strahu. Imate svakodnevne troškove, morate platiti režije, a od 1. rujna sjedimo kući. Rekli su 15. rujna da će nas zvati, ali nitko ništa. Moramo znati hoćemo li raditi ili ćemo na biro. Trenutna dugovanja sada iznose realno 82 milijuna kuna, predstečajna nagodba traje do 1. svibnja iduće godine, i ako se ne pojavi strateški partner s minimalno 40 milijuna kuna kapitala, doći će do stečaja. A tog partnera nema. Apeliramo da se Grad i javnost uključe, jer nam poslodavac Lacić više ne ulijeva povjerenje da će nešto napraviti, iako je imao našu podršku kad se vraćao u tvrtku – kažu nam dvojica radnika Adrije s kojima smo razgovarali, Mladen Marinović i njegov kolega koji je zamolio da ostane anoniman.
Kalmeta, javi se…!
– Ljudi su bez kruha. Zašto Zadar ne pokaže malo lokalpatriotizma na čelu s gradonačelnikom Božidarom Kalmetom i gospodarskom komorom, jer ipak su to ljudi koji žive i rade ovdje. Kad ih to pitate, njihov je odgovor – privatna je tvrtka. Ali kad idete na biro, tko će dati za to novac? Oni koji rade: građani Zadra – kažu nam radnici.
– Žene se prozivaju, a najbolji dio kolektiva su upravo žene. Najsavjesnije i najslabije plaćene. U biti, one su držale proizvodnju, mi smo radili na održavanju. Podržavali smo Lacića, ali imamo dosta kritika na njegov račun. On bi trebao izići pred nas. Imao je dosta vremena da nešto napravi i prije predstečajne nagodbe. Mi smo u bivšoj Jugoslaviji imali prvi pogon za lagano otvaranje poklopca limenki. Još uvijek imamo jednu od modernijih linija za limenke u Europi, ali nije ulagano u nju ništa. Da se to radilo, Adria bi danas bila tvornica ukorak s tehnologijom. Opet nam dolazi europska komisija zbog ekologije, jer sve je to zastarjelo i već smo dobili jedan minus ljetos. Potrebna su velika ulaganja i trebalo je na vrijeme razmišljati o tome. Trebalo je znati da je jedno vrijeme 2005. i 2006. godine tamo radilo skoro 700 ljudi, tukle su se noćne smjene, subote, nedjelje, imao sam oko 6 tisuća kuna plaću, svjetlila je Adria noću kao Betlehem… – pričaju nam očajni čitavom situacijom koja već predugo traje.
Šanse su nam nikakve
Pitamo radnike, kakve su šanse da se pojavi investitor i da predstečajna nagodba ipak uspije?
– Realno, šanse su nam nikakve. Za 40 milijuna kuna možete napraviti novu tvornicu, za sedam dana. Zaposlite 50 žena i radite normalno. Zašto bi netko toliko uložio u tvrtku s dugovima i neizvjesnom budućnošću? Ja sam radnik, ali nikoga ne bi plaćao da sidi i ne radi. Da me netko tamo postavi da upravljam, iskreno, zahvalio bih mu se na tome – jasni su radnici.
I čini se – realni.
Gdje su nova Uprava i Nadzorni odbor?
Do pronalaska strateškog partnera, “Adrijom” su trebali upravljati vjerovnici koji su trebali imenovati Upravu i Nadzorni odboir. Niti to za šest mjeseci nije napravljeno, što je bila obveza države…
