– Moje dijete se igra na igralištu na kojem svaki tren može nastradati, a tamo troše novce i on drži govore kakvu smo Hrvatsku sanjali, komentar je jedne majke s polica benkovačke trgovine nakon slušanje dijela dugometražnog govora Draga Krpine na obilježavanju 25. godina benkovačkog HDZ-a i otkrivanja četiri metra visokog i 300.000 kuna teškog spomenika Franji Tuđmanu.
Riječi izrečene s puno gorčine i nezadovoljstva do sada su bile neuobičajene za stanovnike ovog djela Zadarske županije, osobito na velikim slavljeničkim događajima.
Istina puno toga neuobičajenog događalo se prošlu srijedu u Benkovcu. Tada je glavni ceremonijalni događaj stavljen u sjenu nakon govora dogradonačelnika Benkovca iz Nadina Svemira Vrsaljka kako danas ne trebaju hladni spomenici nego spomenici koji gospodarski jakim čine Benkovac i Ravne kotare.
Razumjeli su Benkovčani jako dobro što je Vrsaljko govori. Njihovo nezadovoljstvo stanjem u Benkovcu već duže vrijeme izražavaju grafiti na gradskim zgradama. Te grafite potvrđuju devastirani poslovni objekti u podnožju zgrada, godinama zatvoreni hotel u propadanju Asseria koji je bio prvi klimatizirani hotel u Zadarskoj županiji pa i dječje igralište s početka priče na kojem više nema ljuljački.
Zato su u srijedu ljudi puno bolje čuli Vrsaljka nego neke druge govornike s njihovom uobičajenom desnom retorikom prozivanja zla jugoslavenstva i opasnosti koje dolazi od njega. Ne može više ta priča lako zapaliti emocije ljudi koji su do prije par sati bili u zemljanoj prašini s motikom u ruci, mislili kako, kome i po kojoj cijeni prodati svoje povrće i priuštiti nešto za svoju obitelj. Prošla su vremena kada su Benkovčani s entuzijazmom pljeskali na rečenice kao onu Sanaderovu kada je na stranačkom skupu zvao djecu na binu riječima “došlo je vrijeme da se i Hrvati malo bave politikom”.
Tišinom i nereagiranjem na desničarske fraze i općom nezainteresiranošću na poziv da se zajednički otpjeva himna HDZ-a “Bože čuvaj Hrvatsku”, Ravni kotari su glasno rekli kako više ne žele retoriku za malu djecu već žele da se nešto učini da bi njihovoj djeci bilo bolje.
