ZADAR – Nositelji nagrade za životno djelo Davor Aras i Boris Labar bili su pjesnički raspoloženi.
Zahvalnost u ime svih laureta, Aras je iskazao stihovima Dobriše Cesarića „Slap”: da bi zadarski slap mogao sjati i ove naše kaplje pomažu mu tkati, recitirao je Aras zadarsku verziju te antologijske pjesme.
Prof. dr. Labar služio se stihovima dvojice pjesnika. On je zahvalio Gradonačelniku i Gradskom vijeću što su u njemu prepoznali „zadarsko”. Osobitu zahvalnost dao je svojoj „zlatnoj generaciji” koja ga je predložila te udrugama DDK Kalelarga i udruzi Limfona jer je cijeli svoj radni vijek proveo uz bolesnički krevet. Ali i svojoj obitelji, bez kojih bi kroz život koračao bez cilja, istaknuo je prof. Labar. Dok je primao nagradu netko iz publike uzviknuo je Hvala, Boris!
Najpoznatiji hrvatski hematolog rekao je kako živi u Zagrebu, koji mu je omogućio da ostane odan Zadru. Liječnik, profesor, znanstvenik, sportaš, ali nadasve zaljubljenik u svoj rodni grad.
– Ljepota Grad je moguća onda kada smo okruženi poznatim licima dragih prijatelja, kazao je u svom nadahnutom obraćanju dr. Labar.
U programu su sudjelovali i sami dobitnici nagrada Gudački kvartet Zadarskog komornog orkestra, klapa nastavnika OŠ Bartul Kašić, a na kraju svu svi pjevali uz zadarsku himnu grupe Forum „Što ti poklonit”.
Dirljiva je bila scena u kojoj je malešni Damijan, unuk nedavno preminulog Nenada Ninčevića, nastavnika Pomorske škole, kada je vidio dida na velikom platnu, počeo pljeskati od radosti.
Posthumni Grb Grada primila je njegova supruga Ksenija Vidmar Ninčević. Najstariji ovogodišnji laureat bio je Šime Relja, koji se cijeli život bavio glazbom, a u devetom desetljeću još vodi oktet Pieta.
