Ravnatelj NP Paklenica Zlatko Marasović na stranicama te državne ustanove objavio je Javno priopćenje u vezi zatvaranja gradilišta budućeg posjetiteljskog centra Nacionalnog parka Paklenica ( u bunkerima koji su u tajnosti građeni 50- tih godina prošlog stoljeća kao sklonište za Tita, op.a)
Poštovani,
zbog velikog broja upita u vezi predmetne stvari, ovim priopćenjem želim dati objašnjenje i viđenje uprave Nacionalnog parka Paklenica u vezi zatvaranja gradilišta od strane građevinske inspekcije.
Na samom početku želim reći da kao odgovorna osoba očekujem da će protiv mene biti podignuta kaznena prijava po službenoj dužnosti, jer gradnja bez dozvole u zaštićenom području u kategoriji Nacionalnog parka je kazneno djelo, a ukoliko je građevinska inspekcija svojim činom postavljanja table kojom zabranjuje nastavak izvođenja radova postupila ispravno, kazneno djelo je počinjeno.
Za sve one koji ne žele trošiti vrijeme na poduže priopćenje do kraja ću banalizirati stvar, ovdje se dogodilo to da ste zatražili dozvolu za npr. dvokatnicu sa zadanim gabaritima, prozorima i vratima, izgradili ju apsolutno po projektu, kod završnih radova i opremanja iz vama znanih razloga želite zamijeniti položaj kuhinje i dnevnog boravka, to napravite ali kako bi bili čisti o tome napravite potpuno novu dokumentaciju i sa svim suglasnostima predate za izmjenu važeće dozvole.
Potkraj studenog 2015. godine građevinska inspekcija izašla je u kontrolu gradilišta posjetiteljskog centra Nacionalnog parka Paklenica, pri čemu su po mom saznanju sačinjena dva zapisnika, jedan sa izvođačem radova i drugi sa ovlaštenim predstavnikom investitora. Tom prigodom upitao sam o razlozima dolaska, da li se radi o prijavi (javnoj, anonimnoj) ili nekom drugom razlogu, no odgovora nisam dobio već da oni dolaze po službenoj dužnosti, što smatram ispravnim, ali malo čudnim jer od Domovinskog rata do sada po mojim saznanjima na području našeg Parka se nisu pojavljivali iako su bili zvani i od nadzornika Parka, i od kolega inspektora iz sustava Zaštite prirode, uvijek je bilo opravdanje da imaju puno posla.
Sva dokumentacija je predočena što je uneseno u zapisnik, te se po zapisnicima nije moglo utvrditi da bi moglo doći do čina koji se dogodio prošli tjedan. Naprasno bez ikakve najave, bez identifikacije na ulaznoj recepciji građevinska inspekcija je izišla na gradilište i postavila tablu zabrane nastavka radova i traku građevinske inspekcije. Nadzornom inžinjeru od strane izvođača radova koji se zatekao na gradilištu rečeno je da se gradilište zatvara zbog izmjena koje su napravljene u gradnji, a da tom prilikom nisu izdali nikakvo pisano obrazloženje, zapisnik, rješenje, apsolutno ništa. Dok pišem ovo priopćenje prošlo je više od tjedan dana od postavljanja table o zabrani gradnje, a mi još uvijek nemamo pisani trag što je razlog tomu.
Da stvar bude jasnija treba objasniti kronologiju događaja na izgradnji ovog objekta, riječ je o napuštenom vojnom skloništu izgrađenom 1953. godine u središtu kanjona Velike Paklenice, ideja o prenamjeni u posjetiteljski centar NP Paklenice rođena je još 1997. a sami radovi na dovođenju infrastrukture započeli su iza 2000-te godine. Prva građevinska dozvola izdana je 2002. godine koja je praktički zadržavala gabarite postojećeg skloništa bez veće izmjene prostora.
Trenutni radovi su se izvodili po građevinskoj dozvoli (potvrdi glavnog projekta) koja je izdana 2012. godine, zapravo ovdje je riječ o završnim radovima uređenja glavnine objekta. Manji dio objekta koji se odnosi na prodavaonicu, sanitarije i trafo stanicu dovršen je i otvoren za javnu upotrebu još od 2007. godine, bez uporabne dozvole, čak i bez pokušaja sazivanja tehničkog pregleda objekta.
Kada sam u travnju 2012. godine imenovan vršiteljem dužnosti ravnatelja u tijeku su bili radovi na termotehničkim i drugim instalacijama u objektu, a nekoliko dana nakon preuzimanja dužnosti dogodio se je skandal da su izvođači radova izbetonirali postolje za vanjske jedinice mimo dozvole iz 2002. godine koja je tada bila na snazi i mimo projektne dokumentacije koja je u tom trenutku bila predana za izmjene dozvole ispod jednog od najpoznatijih penjačkih smjerova u NP Paklenici, tada glavni nadzorni inženjer je stvar nazvao „benignom” omaškom (duboko u sebi sam znao da tu ima i malignog tkiva). Naložio sam uklanjanje izbetoniranih postolja, na teren je izašao inspektor zaštite prirode koji je pozvao građevinsku inspekciju koja nikada nije izašla na teren. Izmijenjena građevinska dozvola izdana je u srpnju 2012. godine koja je legalizirala sve nepravilnosti od 2002. godine. Po zatečenom stanju zatražio sam stručno mišljenje neovisnih građevinskih stručnjaka o daljnjim koracima, te nam je savjetovano da obavimo privremeni tehnički pregled objekta kako bi dobili uporabnu dozvolu za izgrađeni manji dio i privremeni tehnički pregled za ostatak objekta.
Tehnički pregled sazvan je u srpnju 2013. godine i tek tada su uočeni pravi nedostatci u gradnji i u projektnoj dokumentaciji. Dozvola za visokonaponski kabel koji opskrbljuje trafostanicu nije postojala, projektna dokumentacija nije napravljena da omogućava faznu gradnju, što je dozvola omogućavala, troškovnik glavnog projekta bio je manjkav, uvjet Hrvatskih voda bio je da se izgradi most za održavanje biološkog pročistača koji je ranije izgrađen s druge strane potoka Velike Paklenice, a što nije bili obuhvaćeno ni dozvolom ni dokumentacijom, stupanj dovršenosti objekta nije bio takav da može proći tehnički pregled posebice kod tehničke zaštite, no nitko nije sporio da se po izdanoj dozvoli može graditi. Do tada nije bila napravljena ni Studija izvodljivosti i analiza troška i dobiti, što je praktički preduvjet za aplikaciju na bilo koji imalo ozbiljniji fond, svi radovi u ranijim fazama su financirani većinom vlastitim prihodima JU NP Paklenica uz redovito kreditno zaduženje. Napravljena studija predložila je izmjene namjene prostorija unutar objekta na način da se glavna djelatnost prezentacija vrijednosti Parka ne dira, odnosno naprotiv da se dodatno obogati, a da se od pratećih djelatnosti pokuša izvući maksimalna korist kako bi u konačnici objekt bio samoodrživ. Hrvatskoj gorskoj službi spašavanja omogućen je kvalitetan prostor za rad. Riječ je o drugačijem razmještaju tri prostorije koje su gabaritno ostale apsolutno identične, o čemu je sačinjena potpuno nova projektna dokumentacija koja jasno definira faznost građenja i u kojoj je definiran most po zahtjevu Hrvatskih voda.
Baš zbog mosta bilo je potrebno izmijeniti i lokacijsku dozvolu, a koja je izdana u ljeto 2015. godine, nakon čega je odmah predan i glavni projekt, koji je gabaritno identičan glavnom projektu dozvole iz 2012. godine, uz zamjenu 3 prostorije, za što smo do sredine studenog 2015. godine dobili suglasnosti svih nadležnih tijela i nadamo se da će ubrzo biti izdana i potvrda ovog glavnog projekta. Kako je jedino most nešto novo po projektu on se još uvijek nije počeo graditi. Zakon o gradnji iz 2013. godine dopušta izmjene u gradnji i prema tome smatram da nismo prekršili zakon, a posebice što ni centimetar nismo mijenjali gabarite prostora. Kada bi i uvažili usmeno tumačenje građevinske inspekcije onda bi mogao biti zatvoren samo dio gradilišta koji se odnosi na prostorije kojima se mijenja namjena, a po mom slobodnom sudu riječ je o oko 1/5 do 1/4 prostora koji se sada dovršava, no smatram da nije bilo ni potrebe ni zakonske osnove za zatvaranje bilo kojeg dijela.
Kada je gradnja krenula normalnim tokom u drugoj polovici kolovoza dobili smo poziv da nam u istragu dolazi USKOK iz Splita. Nisam uopće znao po kojem poslu, a kad su stigli rekli su da provjeravaju javnu nabavu građevinskih radova, svu dokumentaciju smo iskopirali i dali im za daljnju istragu, moji najbliži suradnici su zvani na ispitivanje u Split, od tog dana do danas se više nisu javili. Rekli su da dolaze po anonimnoj prijavi te da oni moraju izaći na teren, nakon njih po istom poslu su bili i djelatnici PU Obrovac. Kada su me osobno ispitivali rekao sam im da ću sačiniti kaznenu prijavu u vezi dosadašnje gradnje objekta koji istražuju i da ću je poslati i na njihovu adresu, savjetovali su me da su oni na mom mjestu da to učinili ne bi, no na žalost ili sreću oni nisu na mom mjestu. Kako sam obećao tako sam i učinio, sačinjena je kaznena prijava uredno urudžbirana, i potpisana te poslana na Državno odvjetništvo u Zagrebu, PU Obrovac, i USKOK Split, i tko bi rekao, po anonimnoj su odmah izašli na teren, a po potpisanoj još uvijek nisu. Na obavijesni razgovor sam pozvan u Državno odvjetništvo, u kom stadiju je prijava osobno nisam obaviješten.
Sadržaje prijave u ovom priopćenju neću otkrivati jer mislim da postupak još uvijek nije dovršen, ali kako posljednje vrijeme u našoj Državi svatko ima nekakve indicije, i ja imam indicije, a i dokaze da se smišljeno iz očitog razloga sabotiraju projekti Nacionalnog parka Paklenica.
Kako na početku priopćenja, tako i na kraju, pozivam odgovorne da po službenoj dužnosti ili po anonimnoj prijavi podignu kaznenu prijavu protiv mene, da na sudu dokažemo barem naznaku istine, ali neka se ne iživljavaju na projektima važnim za cijelu zajednicu, ako prijavu ne podnesu u razumnom roku, ja protiv njih sigurno hoću.
S poštovanjem,
Ravnatelj:
Zlatko Marasović