Jedan od najvećih legendi svjetskog i talijanskog stripa, koji je obilježio generacije i generacije ljubitelja devete umjetnosti na našim prostorima, Gallieno Ferri, preminuo je u Italiji.
Tužna vijest šokirala je strip publiku, domaći web forumi i stranice preplavljeni su izrazima sućuti obitelji i oproštajnim porukama mnogih koje je Ferrijev Zagor pratio kroz čitavo djetinjstvo još od legendarne Zlatne serije pa sve do danas u modernim izdanjima, a poruke su poslali i mnogi njegovi suradnici.
– Ferri, počivaj u Darkwoodu. Napustio nas je danas, nakon što je proživio jedan prekrasan život, voljen kao malo koji istinski stvaralac snova – stoji u poruci koju je objavio još jedna legenda talijanskog stripa, scenarist Zagora, Moreno Burattini.
Rođen u Genovi 1929. godine, gdje nakon studija i vježbeničke prakse dobio glas dobrog dizajnera, a 1948. godine daje oduška svojoj kreativnosti upušta se u stripovske vode. Započeo je suradnju sa scenaristom Giovannijem De Leom na “Zelenoj sablasti” i “Crvenom peru”, a u idućih nekoliko godina radio je i na tri strip serijala iz Francuske, a crtao je nekoliko epizoda Fantaxa, naslovnice za “Veliki Bill Razbijač”, Robin Hooda, te dvanaest brojeva Maskara.
Godine 1960, za njega je prekretnica, tada upoznaje scenarista Sergija Bonellija, koji je tada bio poznatiji pod pseudonimom Guido Nolitta, i vlasnikom talijanske izdavačke kuće Araldo, današnji Sergio Bonelli Editore, toga trenutka kreće jedna od najvećih europskih strip priča. Naime, već iduće godine njih dvojica predstavili su publici Zagora, te od tada vrlo rijetko crta druge strip junake, a jedna od poznatijih iznimki je i prva epizoda Mistera No. koja je objavljena sredinom 70-ih.
Ferrijeva vizija Zagora bila je napraviti prema modelu grčkih umjetnka Fidije i Praksitela, koji je mudar i okrenut pravdi poput grčkih junaka. Zagor je u inicijalnom stadiju pripreme imao hlače na okomite pruge umjesto vodoravnih, nož u indijanskoj futroli s leđa koji se ubrzo izgubio, a nosio je i priprostu majicu s resicama. Poštujući zahtjev scenarista da na odjeći nosi simbol, Ferri crta stiliziranu crnu pticu na žutome krugu koja može, a i ne mora, predstavljati svetu pticu gromovnik sjevernoameričkih Indijanaca: ona postaje Zagorovo distinktivno obilježje.
Ferri u vezi svoje kreacije kaže: – Što se tiče Zagorova lica, fizionomije i pokreta, na početku mi je kao model poslužio Robert Taylor, no kako je Zagor neka vrsta Tarzana, bilo je neizbježno da me za njegove akrobacije po drveću i lijanama inspiriraju stripovi i filmovi u kojima je glavni lik bio Tarzan. Vodio sam računa da Zagor dobije izraženu, ali ne previše naglašenu muskulaturu. Kako god, nakon nekog vremena Zagor je počeo sličiti na mene samoga…
– Prije gotovo dvije godine organizirana je i izložba njegovih radova koja je organizirana u sklopu 17. Crtani romani šoua u Zagrebu na kojoj su predstavljeni autorovi originalni radovi, a na dan otvorenja, ogromna gužva koja se stvorila dovoljno govori o tome koliko je ovaj veliki umjetnik značio u odgoju djece, ali i odraslih, već više od 50 godina.
Činjenica je da je nacrtao sve naslovnice Zagora od samog početka do posljednjeg broja, govori da se radi o autoru koji je, kako potvrđuju i njegovi kolege, bio izvanredan primjer strast, predanost i profesionalnosti, koji je znao osluškivati publiku i nikada mu nije dosadio njegov ‘sin’ tijekom duge i uspješne karijere. S njim nestaje i referentna točka za talijansku avanturistički strip, no svim ljubiteljima njegovog djela, i profesionalnih stripaša i sakupljača, do rekreativnih čitatelja ostaju dragocjene i nezaboravne uspomene na koje će zasigurno još dugo vremena pamtiti, a za kraj, dovoljno je prenjeti poruku koju mu je poslao i njegov drugi dom, Sergio Bonelli Editore – Addio, Maestro Ferri!
