Sve se odvilo u samo pet minuta.
Odzvonilo je točno 11 sati kad su dvije Dunje, jedna pjevačica, a druga likovna umjetnica, stale ispred kolone od nekoliko tisuća ljudi kod Strossmayeorova trga, na uglu s Katančićevom.
Igrom slučaja, u tom trenutku ostale su same, okružene zaštitarima i interventnim policajcima, ispred njih povorka “Hod za život”, a s druge strane nekoliko stotina protuprosvjednika okupljenih pod inicijativom “Obrani pravo na izbor”.
– Samo sam htjela da me vide, da mi pogledamo u njihova lica i oni u naša – kaže Dunja Ercegović nekoliko sati poslije, nakon što je zajedno s Dunjom Janković privedena u policijsku postaju pa nakon dva sata puštena. Prvo su se javile obiteljima i prijateljima, a zatim stale pred novinare.
– A oni su samo gledali kroz mene, pjevali su i to me jako nerviralo, to što su u svoj prosvjed protiv ljudskih prava unijeli umjetnost – objašnjava nam.
Djevojke se ne poznaju otprije, rukovale su se tek u policijskoj postaji, a do trenutka kad su im vratili mobitele oni su već bili puni poruka podrške i medijskih izvještaja o njihovu činu.
– Mi smo samo prve među jednakima, ne želimo da se od nas rade nekakvi simboli, mi smo dio kolektiva koji je danas ustao u obranu ljudskih prava – kažu dok objašnjavaju zašto su nakratko zaustavile povorku u kojoj je bila i Sanja Orešković, premijerova supruga s kćerima.
Ne misle da je time poslala primjerenu poruku, ali nije ih bilo strah niti su željele stvarati incidente ili prekidati prosvjed nego samo pokazati da u Hrvatskoj ima i ljudi koji razmišljaju drugačije.
Dunja je u Zagreb jučer došla kako bi nastupila na događanju koje je na Strossu organizirala inicijativa “Obrani pravo na izbor”. I otpočetka joj stvari nisu sjele.
Razmišljala je, kaže, prije nastupa da nije dovoljno samo pjevati, da se mora napraviti više. Stoga se protuprosvjednicima, baš uoči svog izlaska na pozornicu, priključila kad su krenuli ispratiti “protivničku” kolonu koja se kretala prema Jelačić placu.
– Ideja je bila da zviždimo i bubnjamo dok prolaze, ali kad smo stigli tamo, impulzivno sam odlučila stati pred njih. Sjećam se kako sam i druge hrabrila da krenu sa mnom, ali nije bilo vremena, redari su već prepriječili put pa smo samo Dunja i ja ostale tamo – kaže.
Dunja o kojoj govori je Dunja Janković, 36-godišnja likovna umjetnica rodom iz Malog Lošinja, renomirana crtačica stripova i iskusna aktivistica uključena u rad lokalne inicijative “Čovjek po mjeri otoka” koja se zalaže za održivi razvoj Malog Lošinja te za kulturnu i gospodarsku raznolikost otoka.
I ona je stala pred kolonu, ali policajci su je ubrzo maknuli, a bilo je i naguravanja i svađe. Kaže da ju je posebno šokiralo što joj je jedan par umirovljenika počeo dobacivati da je fašistica. Prvo je mislila da su je pomiješali s drugom kolonom, a onda je shvatila da točno znaju kome se obraćaju.
– Redari su bili brutalni, unosili su nam se u lice, fotografirali nas, vikali nam da smo jadne, da se samo pogledamo… Htjeli su postići da se osjećamo izolirano i izloženo, i u tome su uspjeli, samo im to nismo htjele pokazati – kaže.
Iako su obje djevojke već sudjelovale na prosvjedima, i jednoj i drugoj ovo je prvo privođenje. Što ćeš, obje Dunje, obje rogate, obje s mora – smiju se djevojke.
Pitamo ih zašto su bile dio protuprosvjeda, što su željele postići.
– Ne plaše nas toliko ljudi iz kolone, ona je bila puna lijepih mladih cura za koje mislimo da uopće ne razumiju da je to povorka koja želi ograničiti i njihova prava. Plaši nas šutljiva većina, oni koji misle da ih to ne zanima i koji se ne žele aktivirati. A ispada da smo mi tamo na ulici branile hrvatski Ustav. Zabranom abortusa samo nas vraćate u vrijeme u kojem vješalice nisu služile samo za vješanje odjeće – kažu.
Boje se prijetnji
Svjesne su da bi sada mogle imati problema, prijetnji preko Facebooka i da bi ih dio javnosti mogao stigmatizirati.
Ali na prosvjede će ići i dalje.
– Žao nam je da ljudi iz kolone koji misle da štite djecu nisu organizirali prosvjed protiv oduzimanja invalidnina djeci s poteškoćama u razvoju, ističu.
Dok razgovaramo na terasi kafića u Petrinjskoj, ljudi ustaju od stola pored i odlaze na drugi kraj terase.
– Oni su iz kolone. Prepoznajem ih po balonima. Volim balone, ali sad mi ih je Željka Markić pokvarila za cijeli život – smije se Dunja Ercegović.