Grad Zadar trebao bi zagrebačkoj tvrtki Montmontaža isplatiti dva milijuna kuna odštete za posao na izgradnji MBO uređaja za koji je ta tvrtka izabrana 2004. godine kao 15-godišnji koncesionar. Bilo je to u vrijeme gradonačelnice Ane Lovrin koja je potpisala ugovor o koncesiji, da bi ga 2008. godine raskinuo gradonačelnik Živko Kolega.
Pogon Mehničko biološkog zbrinjavanja otpada trebao se graditi sjeverno od Zone Male privrede na Novom Bokanjcu. Naknadno se ispostavilo da to nije zemljište u vlasništvu Grada Zadra već Nadbiskupije, a u međuvremenu se došlo donove strategije gospodarenja otpadom preko županijskog centra u Biljanima Donjim.
Grad Zadar zbog toga projekta našao se u sudskom sporu s “Montmontažom” koja je potraživala 1,374 milijuna kuna zbog naknade štete za nerealizirani projekt. Grad je u tom sporu zastupao zadarski odvjetnik Zdenko Zrilić koji će vjerojatno pisati žalbu Visokom trgovačkom sudu u Zagrebu.
Presudu u korist Montmontaže krajem prošlog tjedna donijela je sutkinja Trgovačkog suda Terezija Goreta. Grad je dužan platiti trošak parničnog postupka u iznosu od 201.340,63 kune u roku od 8 dana.
U obrazloženju svoje presude, sutkinja Goreta na temelju iznesenih dokaza utvrdila je spornim pitanje je li Ugovor o koncesiji sporazumno raskinut odnosno je li zbog izmjene Zakona o otpadu onemogućeno njegovo ispunjenje te ima li tuženik pravo na jednostrani raskid ugovora. Na planirano zemljište gradnje stavljena je sudska zabilježba zbog vlasničkih odnosa, pa je u sudskom sporu utvrđeno kako je upravo Grad Zadar bio taj koji je imao teškoća u ispunjavanju obveza.
Grad Zadar nije imao pravo na jednostrani raskid bez ostavljanja naknadnog roka za ispunjenje obveze, navela je u obrazloženju presude sutkinja Terezija Goreta
Ona je odbacila i navode Grada Zadra da se više nije mogla ostvariti svrha ugovora, jer je predmet koncesije prešao u nadležnost županija.
Pregledom prepiske stranaka i ostalih spisu priloženih isprava, utvrđeno je da je tuženik promijenio Ugovorom određenu lokaciju Bokanjac na lokaciju Benkovac, te je tužitelja obavijestio 06.06.2006., o poduzetim radnjama iz čega jasno proizlazi da su netočni navodi tuženika da nikakve radnje nisu poduzimane nakon sklapanja Aneksa 2005., ali objašnjava zbog čega tuženik nije udovoljio nalogu Hrvatskih voda i izvršio dopunu zahtjeva (zbog promjene lokacije).