ZADAR– Danas je na Dračevcu obilježena 25. godiišnjica od dana obrane Zadra.
Na te je dane podsjetio pukovnik Marko Čulina, prvi ratni zapovjednik 112. brigade i uz pok. generala bojnika Ivo Jelića, zapovjednik obrane Zadra.
Donosimo govor puk. Čuline, onako kako smo ga dobili, kao povijesni dokument i podsjetnik na ratna zbivanja u Zadru:
Ove svečanosti imaju za cilj prije svega prisjećanja i odavanje počasti našim poginulim suborcima. ali isto tako da se mi branitelji vidimo i sjetimo onih teških dana kad smo dali baš sve da obranimo naš grad u neravnopravnoj borbi sa brojnijim i dobro naoružanim neprijateljem koji je za razliku od nas bio spreman za rat, te je birao vrijeme i pravce napada. Zadaća nam je da o tim svojim iskustvima govorimo građanima Zadra i Hrvatske a posebno mlađima koji na sreću nisu proživjeli te ratne strahote i stradanja.
U ovoj prigodi posebno želim pozdraviti i zahvaliti se svojim suborcima koji su tada bili organizirani u 112. brigadi, 4. gardijskoj brigadi, specijalnoj i temeljnoj policiji,pripadnicima međimursko – dalmatinskog voda iz čakovca, pripadnicima bojne kralj tomislav i svim dragovoljcima rajonskih štabova koji su herojskom obranom ispisali jedan od najznačajnijih datuma u povijesti grada zadra.
Prije dvije godine u prigodi obilježavanja dana obrane grada Zadra detaljno sam govorio o vojno političkoj situaciji na širem zadarskom području od početka agresije do obrane grada Zadra.
Ovom prigodom kad obilježavamo četvrt stoljeća od ovih sudbonosnih ali slavnih dana, upravo radi vas poštovani suborci koji ste u tome sudjelovali ali i naših građana i žitelja zadarske županije uvijek moramo podsjećati na to teško vrijeme jer to je bilo vrijeme ponosa i slave hrvatskog domoljublja i zajedništva.
Nakon provedenih prvih demokratskih višestranačkih izbora u proljeće 1990. godine, a zatim i provedenog referenduma 19. svibnja 1991. godine hrvatski građani odlučili su da se uspostavi hrvatska demokratska samostalna i neovisna država.
Hrvatski građani srpske nacionalnosti najvećim djelom nisu se mirili uzpostavom hrvatske države, već su najprije blokadom prometnica poznatom kao balvan revolucija, a zatim i fizičkim maltretiranjem svojih susjeda hrvata demonstrirali neposluh prema novoizabranim hrvatskim vlastima.
Kao odgovor na proglašenu samostalnost i neovisnost hrvatske države formiraju svoju para državu 21. prosinca 1990. godine pod nazivom sao krajina, sa ciljem da su njezine granice, odnosno granice velike srbije na liniji virovitica – karlovac – karlobag, što je jasno uključivalo i grad Zadar kao njihovu veliku luku.
Međutim ova njihova težnja nije se mogla provesti bez uporabe sile i rata za što je garancija bila bivša JNA.
Ostvarenje svoje ideje počeli su oružanom pobunom 31. ožujka 1991. godine na Plitvicama poznatijom kao krvavi uskrs kad pogiba i prvi hrvatski redarstvenik Josip Jović.
Na našem području otvorena pobuna počela je 02. svibnja 1991. godine kad je u polači mučki ubijen hrvatski redarstvenik Franko Lisica.
Nakon ovog događaja uz izljev gnjeva mještana Bibinja i građana Zadra ubrzavaju se pripreme za obranu grada i njegovog šireg zaleđa.
Radi zaštite hrvatskog stanovništva u rubnim djelovima zadarskog zaleđa koja su bila u dodiru sa selima pobunjenih građana srpske nacionalnosti od sredine travnja do sredine svibnja osnivaju se policijske postaje u Posedarju, Kruševu, Pridragi, Polači i Stankovcima.
Novo formiranim policijskih postajamapriključuju se i prvi dragovoljci, a djelatnici tadašljeg štaba teritorijalne obrane i ureda za obranu ubrzano rade na formiranju 112. brigade zbora narodne garde nakon odluke 28. travnja u vili dalmacija u splitu da se u zadru formira brigada zbora narodne garde, ovaj proces završen je 28. lipnja 1991. godine čime se u zoni odgovornosti od Karlobaga do Stankovaca te od Velebita do zadarsko – biogradskih otoka počinju formirati postrojbe zbora narodne garde.
Tijekom srpnja i kolovoza počinje organizirana obrana Kruševa i Jasenica sa težištem na zaštiti masleničkog mosta s obzirom na njegovo značenje u prometnom povezivanju sjeverne i južne hrvatske.
Dok se formiraju postrojbe zng u selima ravnih kotara i podvelebitskom kraju u gradu zadru vrši se zaštita vitalnih objekata, organizira se zaprečavanje prometnica u blizini vojarni jna u gradu kako bi se spriječio njihov izlazak i djelovanje po gradu .
Pobunjeni Srbi i bivša JNA ne ostavljaju nam vrijeme za pripremu nego nam od 03. kolovoza od bitke za veliki kosmač nameću svakodnevne borbe u cijeloj našoj zoni odgovornosti.
30. srpnja 1991. godine u opkoljeno Kruševo u pomoć pripadnicima 112. brigade i policije stižu pripadnici 4. gardijske brigade koje kočama novigradskih ribara prevozimo u kruševo jer je to bila jedina mogućnost s obzirom da je u karinu već bila organizirana blokada od pripadnika sao krajine. obranu jasenica organizirala je specijalna policija poskoci i satnija 3. bojne 112. brigade.
Branitelji Kruševa i Jasenica odbijaju sve napade neprijatelja sve do 11. rujna kad bivša jna predvođena ratkom mladićem u borbu uvodi oklopno – pješačke snage uz jaku potporu topništva i zrakoplovstva.
Ovim napadom JNA na branitelje Kruševa i Jasenica razotkriva svoju ulogu do tad je glumila tampon zonu između zaraćenih strana a u ovoj akciji ona je preuzela ulogu izravnog provođenja borbenih djelovanja, pa čak i pregovora u ime Republike Srpske krajine kako to reče tadašnji potpukovnik jna mladić jer na pregovore sa hrvatskom stranom nije se usudio doći tadašnji predsjednik općine obrovac Sergej Veselinović, pa se eto on pojavljuje kao zastupnik republike srpske krajine.
Cijenjeni suborci, poštovani gosti i ja i pokojni general ivo jelić kao zapovjednici brigada bili smo duboko svjesni da se u Kruševu i Jasenicama, a kasnije u Islamu latinskom, Nadinu, Zemuniku, Sukošanu i ostalim selima u zaleđu brani grad Zadar. Također smo bili svjesni da je naš glavni neprijatelj bivša JNA a da im pobunjeni Srbi služe za osiguravanja dostignutih linija i pljačku i uništavanje hrvatske imovine.
Nakon Kruševa i Jasenica ratna djelovanja prenose se u prostor ravnih kotara sve bliže gradu Zadru. od 13. rujna do početka listopada neprijateljska vojska napada Islam latinski, Sukošan, Pridragu, Nadin, Zemunik Donji a na stankovačkoj bojišnici Bulić, Lišane, Vukšić, Pristeg, Polaču uz topničko granatiranje i ostalih sela u našoj zoni odgovornosti.
16. rujna zrakoplovi jna raketiraju odašiljače grbe i sv. mihovil na otoku Ugljanu sa ciljem da nas uz sve teškoće bez struje bez vode ostave slijepim i gluhim u odnosu na sve ono što se događa u našem gradu i državi, na sreću u tome nisu uspjeli, jer su naši stručnjaci omogućili neprestani radio i tv signal.
18. rujna hrvatski branitelji 112. brigade uspješno su obranili Sukošan u pokušaju neprijatelja da izbije na Jadransku magistralu, a 01. i 02. listopada obranjeni su Nadin i Zemunik Donji.
Dok se vode žestoke borbe u zaleđu Zadra u samom gradu pripadnici rajonskih štabova 112. brigade čvrsto drže u blokadi vojarne jna u gradu Zadru a njih je bilo što manjih što većih 14.
u vremenu od 14. do 21. rujna pripadnici 112. brigade, 4. gardijske brigade i specijalne policije osvajaju vojarne crvene kuće, tehničku radionicu, dom JNA , dom zrakoplovstva, turske kuće, radarsku postaju grpaščak u Salima. Iz svih ovih akcija oduzeli smo oko 3000 automatskom – poluautomatskog naoružanja, nešto protuzrakoplovnih topova, minobacača i vozila što će presudno utjecati na uspješnu obranu grada Zadra.
Naš plan je bio i napad na vojarne Marko Orešković artiljerijski školski centar, Đuru Đakovića, komandu garnizona i centar protuzračne obrane, te antu baninu ali situacija na terenu nas je u tome spriječila jer smo morali nakon pada crnog i murvice spriječiti 9. Kninski korpus da ne uđe u Zadar i spoji se sa snagama jna koje su ga čekale u gradu.
Od 27. rujna iz zrakoplovne baze Zemunika i Smokovića jna poduzima svakodnevne napade tenkovsko – pješačkim napadom uz potporu topništva i zrakoplovstva na liniji Poličnik – Murvica – Crno, ali postrojbe 112. brigade i temeljne policije uz pomoć međimursko – dalmatinskog voda iz Čakovca uspješno odbijaju sve napade do 04. listopada kad popušta naša obrana zbog nemogućnosti uvođenja svježih snaga jer tad nismo imali postrojbe u pričuvi bili smo tek vojska u formiranju.
Padom Murvice i Crnog neprijatelj je stvorio potrebne uvjete za izravan napad na grad Zadar nedozvoljavajući nam vrijeme ni za najkraći predah, već umornih i isrpljenih branitelja.
Na crti neposredne obrane grada Zadra od Dračevca – Ploča – Bilog briga – Bokanjca i Dikla koristeći stare talijanske bunkere bile su raspoređene postrojbe po slijedećem rasporedu:
– na liniji Dračevac – Ploče – tvornica SAS – vodovod bila je raspoređena 1. bojna 4. gardijske brigade sa pripadnicima rejonskog štaba istok iz sastava 112. brigade, desetinom temeljne policije, snagama je zapovjedao Ivan Beneta , a zamjenik mu je bio Milan Perković.
Vatrenu potporu pružale su postrojbe 112. brigade, raspoređene na položajima Punta bajlo – Bili brig – Bokanjac – Crvene kuće, bile su to bitnica minobacača 120 mm, vod lakih raketnih lansera 128 mm, vod maljutki , vod beztrzajnih topova , dva voda minobacača 82 mm i vbr oganj, te osam vatrenih položaja pzo od bibinja do puntamike.
– na liniji Bunar klikor – Bokanjac raspoređena je 3. bojna 4. gardijske brigade, 2. satnija 5. bojne 112. brigade, pripadnici rejonskog štaba zapad i centar iz sastava 112. brigade, te vod temeljne policije policijske uprave zadarske.
Snagama je zapovijedao Slaven Zdilar zapovjednik 3. bojne 4. gardijske brigade.
– na liniji Diklo – deponij raspoređena je jedinica za posebne namjene pu zadarske kojom je zapovjedao Đuro Župan.
– zajedničko zapovjedno mjesto obrane grada Zadra 4. gardijske i 112. brigade organizirano je u privatnoj kući na boriku pa su zapovjednici brigada Ivo Jelić i Marko Čulina zajednički zapovjedali snagama obrane grada Zadra.
Naše snage u neposrednoj obrani grada Zadra brojile su oko 1300 vojnika.
1. i 3. bojna 4. gardijske brigade 370 vojnika
112. brigada u postrojbama za vatrenu potporu oko 300 vojnika
jedinica za posebne namjene policije 80 policajaca
rajonski štabovi 112. brigade istok , zapad, centar koji su sudjelovali u blokadi vojarni u gradu brojili su oko 500 vojnika. odnos u ljudstvu bio je 4 naprama 1 u korist neprijatelja dok odnos u tehnici i naoružanju je ne mjerljiv u korist neprijatelja.
Neprijateljske snage 9. korpusa u pohodu na grad zadar vodio je general Ratko Mladić, a snagama jna u gradu Zadru zapovjedao je pukovnik Momčilo Perišić.
Zadaća neprijatelja iz zapovjedi zapovjednika 9. kninskog korpusa generala Vukovića od 03. listopada 1991. godine je bila u prvoj etapi operacije izbiti na liniju Križ – Dračevac – Stipčevića kosa – Vidilica – Bokanjac
U drugoj etapi operacije energinčnim dejstvima što pre deblokirati vojne objekte u gradu Zadru, raseći obranu grada i izbiti u rejon luke Zadar koju staviti pod kontrolu.
u istoj zapovjedi general vuković zapovjeda napad oklopno pješačkim snagama pravcem Kakma – Jankolovica – Biograd , sa ciljem blokade grada biograda presjecanja jadranske magistrale i spriječavanja izvlačenja snaga mupa i zng-a iz Zadra prema Šibeniku..
Vrijeme mi nedozvoljava da detaljno govorim o ta dva sudbonosna dana za grad Zadar, pa ću ukratko iznjeti što se na crti obrane grada Zadra događalo 05. i 06. listopada 1991. godine.
05. listopada – subota
U 07.00 sati neprijatelj započinje opći napad naletom zrakoplova mig 21 uz istovremeno žestoku topničku pripremu po snagama u obrani grada i vitalnim objektima u gradu, ne štedeći ni kulturne spomenike pod zaštitom uneska.
oklopno mehaniziranim i pješačkim snagama izvodi napad na pravcima:
Križ – Dračevac – Ploča
Babin dub – Pucari – Crno
Murvica – Crno
Mazija – Bokanjac
Šepurine – Blatski gaj – Mazija Bokanjac
nakon cjelodnevnih teških borbi i herojskog otpora branitelja u jednom trenutku popušta obrana na dračevcu a neprijateljski tenkovi pokušavaju se probiti u mjesto Dračevac čime im se otvara put ulaska u Zadar
– pripadnik 1. bojne 4. gardijske brigade Željko Vujić raketnim protuoklopnim lanserom osa pogodio je i uništio tenk što je ohrabrilo branitelje bračevca koji su u protunapadu uspjeli neprijatelja vratiti na početne položaje – brdo Križ i Babin dub.
06. listopada – nedjelja
nastavak žestokih napada oklopno – pješačkih snaga neprijatelja sad se usmjerava na raspored naših snaga na liniji diklo – bokanjac – bili brig
u zadarski kanal uplovljavaju brodovi jugoslavenske ratne mornarice grad je blokiran sa kopna i mora, a neprijateljsko topništvo i zrakoplovstvo ne prekidno, ne selektivno, razaraju grad Zadar
Naši branitelji na cijeloj liniji obrane Zadra uspješno odoljevaju svim napadima i nanose neprijatelju teške gibitke u ljudstvu i tehnici, pa smo u večernjim satima 06. listopada presreli poruku neprijateljske vojske da usljed velikih gubitaka odustaju od daljnjih napada na zadar.
Bila je to velika i povijesna naša pobjeda koje u tom trenutku iscrpljeni dvomjesečnim borbama u zadarskom zaleđu i obrani garad nismo bili ni svjesni.
Pristupa se pregovorima sa neprijateljskom stranom pa se 09. listopada potpisuje sporazum o njihovom trajnom napuštanju zadra i zadarskih vojarni i povlačenja na crte otkud su napali zadar.
Cijena ove naše pobjede izuzetno je velika samo od 01. listopada do 08. listopada poginulo je 43 hrvatska vojnika i civila na prvoj crti a 202 ih je teže ili lakše ranjeno.
Koliko je bila pravedna naša borba govori podatak da nam se u od polovice rujna do 08. listopada predala 784 neprijateljska vojnika, radilo se o ročnim vojnicima jna s kojima smo humano postupali i svima omogučili povratak svojim kućama na što smo i iznimno ponosni.
Cijenjeni suborci, poštovani gosti u ovom kratkom prikazu stanja na zadarskoj bojišnici vidljiv je veliki doprinos hrvatskih branitelja ne samo u obrani grada zadra nego u stvaranju i obrani samostalne demokratske države hrvatske, zato im svima koji su sudjelovali u ovim sudbonosnim povijesnim danima bilo s puškom u ruci ili doprinosom na svom radnom mjestu velika hvala.