Akademik Nikola Bašić, istaknuti hrvatski arhitekt koji je svjetsku poznatost stekao svojim arhitektonskim rješenjima Morske orgulje i Pozdrav suncu na zadarskoj rivi, gostovao je na susretu „Večer u knjižari” u knjižari Verbum Zadru.
Bašić je na susretu istaknuo da svojim projektima želi služiti zajednici, ugrađujući svjetonazor i životnu filozofiju u svoj projekt, što struka može dati u poboljšanju stanja u zajednici. „Jer u arhitektonskoj profesiji puna su nam usta da smo se udaljili od društvenih potreba, da samo služimo sumanotm tržištu interesa kapitala”, upozorio je akademik. Ne želi u Hrvatsku dovoditi turiste da konzumiraju lažne egzotične ambijente, nego da „upoznaju izvornu, pitoresknu Hrvatsku koju mi preziremo, jer nije proizvedena u Holywoodu, nego je rezultat našeg siromaštva”. U Šibeniku je Bašić primijenio primitivni beton na kakvu je staru gradnju naišao u dalmatinskom zaleđu, pokazao ga kao vrijednost koju inače ne prepoznajemo, pa se vidi da to ima ljepotu. Odbojan mu je arhitektonski egzibicionizam, „kad radimo što nam ne priliči, da bismo pokazali da smo i mi nešto. Mi smo nešto samo ako smo svoji. Arhitektura komunicira preko suvremenih medija. Slike putuju svijetom, to jako utječe na mlade generacije koje još formativno nisu zrele, imaju ambicije. Povode se za tim slikama. Naš sustav educiranja mora stvoriti ljude koji neće biti lagani plijen takvih utjecaja”, istaknuo je Bašić. Smatra da je, osim nekih izuzetaka, arhitektura u Hrvatskoj „odbljesak svjetske globalne scene, preuzima se iz arhitektonske tržnice, štanca se po našem prostoru. Tko kod nas razvija uzorni tip mediteranskog stanovanja u nove pojavnosti koje bi odgovarale današnjim potrebama. Idemo za primjerima iz Japana, Nizoezmske, što ćemo se mi mučiti na svojim primjerima, iskustvu i tradiciji. Sustav proizvodi takve odnose. Zato ćemo izgubiti svoju kulturu, svoj identitet. Trebamo učiti mlade da razvijaju samosvijest, svjedoče i poštuju svoju kulturu”, poručio je Bašić.
Najveće bogatstvo hrvatske zemlje je prostor, istaknuo je akademik. Bog nam ga nije dao u vlasništvo nego na plodno uživanje. „Hrvatska je buket, prekrasan aranžman različith cvjetova. To su naše regije koje su se u malom prostoru našle s različitim svojstvima, ne samo prirodnim, nego su drukčije i kulture, ljudi koje je taj prostor obilježio. Hrvatska je europski park. Tako bismo je trebali u razvojnom smislu našeg prostora promovirati. Ulazite u europski park”, rekao je Bašić, istaknuvši da u parku postoje pravila ponašanja. „To je jasna gesta za sve koji žele uživati u našem prostoru. Mislim da mi s njime slabo gospodarimo. Time vladaju stihije, nekad nisu ni interesi nego gluposti. Ljudi su prva i osnovna vrijednost, onda dolazi drugo. Nakon ljudskog potencijala, najvrijednije u Hrvatskoj je hrvatski prostor. To je naša nafta. A s naftom se treba mudro i pažljivo gospodariti, da bi se to bogatstvo usmjerilo prema onima koji će doći i naslijediti nas u tom istom prostoru”, rekao je Bašić.
Za snimanje filmova u povijesnoj baštini Dubrovnika kaže da je to prostituiranje. „Ne postoji taj novac, nužda, ne postoji nikakav razumni razlog, osim najvulgarnijeg novca i najprimitivnije zarade koja tko zna kome ide, koja opravdava to što se tamo događa. Upitna je i turistička promocija toga. Što se Dubrovnik ima kome promovirati kroz takav oblik vulgarizacije? To je sramota, katastrofa”, upozorio je Bašić. Smatra da je elitni turizam najstrašnija pojava u turizmu. Iako nosi i pozitivne stvari, pomaže u gospodarstvu, „donio je i razorne činjenice koje su utjecale pogubno na neke oblike naše kulture, razlijenili smo se. Od ljudi koji su napravili monumentalne spomenike ljudskog truda koje su izvan dimenzija Kineskog zida, pretvorili smo se u sitne rentijere. Došli smo u teško stanje za našu nacionalnu zajednicu. Moramo težiti razvijati turizam koji će biti uključen u zajednicu, suprotno od ekskluzivnog”, poručio je Bašić. To je konkretizirao i na svom projektu šibenskoga turističkog D-resorta u Mandalini. „To je stav da hotel mora biti uključen u grad. To je bez presedana dosad u našim prostorima. Hotelski krov smo napravili kao gradsku šetnicu, svima dostupnu promenadu. Prošetaš se po krovu kao vidikovcu, to je novi urbani punkt koji se posjećuje. Tako je hotel uključen u grad, otvoren za prihvat ljudi koji nisu samo gosti hotela”, rekao je Bašić, upozorivši da se investitor rado zatvori u neku žicu, „to postaju sive zone u našem prostoru koje su za nas praktički izgubljene, osim u efektu PDV-a”.
„Nažalost, teži se stvoriti isključivost, to postaju oaze u kojima se odvija paralelni život za koji mi ne znamo što se tamo događa, tko tamo dolazi i radi. Taj turizam ne bismo smjeli podržavati jer se zasniva na trošenju naše najvrijednije supstance, a to je prostor, koji tako za nas postaje izgubljen. Dobio je novog vlasnika. Trebaju postojati svijest i volja da se osmisli što je za nas kao za nacionalnu zajednicu korisno, a ne da jurimo za investitorima i razvitkom, postavlja se pitanje za koga”, upozorio je Bašić. On želi projektirati i poticati procese u gradovima čijim se definiranjem zajednica može razvojno kontrolirati, a ne je prepustiti stihiji. Njegove skladne preobrazbe vraćaju identitet gradovima i daju veliku snagu.
Kao arhitekt, emocionalno se najviše poistovjećuje s križevima na Kornatima, jer su u njihovom podizanju više mjeseci zajednički sudjelovali i gradili ih mnogi ljudi. Slično iskustvo je bila i izgradnja papine pozornice za dolazak Ivana Pavla II. u Zadar, kad su pet kilometara zelene girlande dobrovoljno ispleli brojni Zadrani. To mu je obilježilo život, kaže.
Polje križeva, spomen obilježje poginulim vatrogascima, podiglo je tisuće dobrovoljaca vlastitim rukama u tradicionalnoj formi suhozida. Na Kornatima je prisutan samo jedan oblik ljudskog djelovanja, kameni zid i mislio je da treba napraviti nešto s kamenom. „To je značajno iskustvo za mene jer potvrđuje potrebu ostvarenja kontinuiteta. To je za nas jako važno jer smo kao narod bili izloženi dramatičnim povijesnim diskontinuitetima. Moramo se osvrtati natrag da bismo se mogli sigurno kretati naprijed. Kroz kornatske križeve pomogao sam ostvariti suvremeni spomenik sredstvima kako su se tisućama godina izražavali i s prirodom hrvali naši djedovi. Drugo fantastično iskustvo je participacija sudionika u kreiranju arhitektonskog djela. To iskustvo zajedničkog stvaranja, uključenja ljudi, poistovjećivanja tim događajem. Ta mogućnost i spremnost ljudi da se ugrade je fantastična. Svi oni unose nešto svoga. Realizacija djela nastaje u interakciji mene kao autora i njih sukreatora u postupku. To je rijetko i iznimno iskustvo u arhitekturi”, rekao je Bašić, istaknuvši da je to socijalni čin u kojem se ostvaruje veliko zajedništvo prožeto nevjerojatnom energijom, nadahnućem, to ljude čini boljima. I danas ga mnogi sudionici tih radnji prepoznaju i oduševljeno kažu, Ja sam bio tamo kad se to gradilo „To postaje dio kolektivne memorije, dimenzija iz čina građenja, kroz predaju pripovijedanja obitelji, prijateljima, postaje dio nacionalne kulture. Na to sam jako ponosan”, rekao je Bašić.
Odbio je mnoge ponude za rad u inozemstvu. Zadar gdje ima svoj projektantski studio Marinaprojekt njegova je baza i mjesto življenja. „Ja čvrsto pripadam tu. Nisam kao biljke koje rastu gdje god ih posadite. Meni tlo mora biti točnog sastava, klima”, rekao je Bašić. Iz petnaest zemalja su ga zvali da kod njih dizajnira morske orgulje poput zadarskih. Bio je u Kini, Krimu, Sankt Peterburgu. Nije ih htio prodati i nije mu žao zbog toga. „Svi su htjeli orgulje kakve su u Zadru. Rekao sam, ne možete dobiti takve, nego druge koje će se realizrati na toj ideji razmjene energije i prirode u suradnji s čovjekom. Ti su uvjeti i kulture svugdje drukčiji. Neka to ostane u Zadru i Hrvatskoj”, rekao je Bašić. Na susretu koji je moderirala Ines Grbić, Bašić je rekao da arhitektura više nije inžinjerska struka. „Šteta što je inžinjerska komponetna izvučena iz arhitektonskog djelovanja, jer time je odvojena arhitektura od strukture, a to mora biti jedno. Oblik mora proizaći iz funkcije. Sad je na djelu suprotan proces, da se oblik odvaja od funkcije. Sve mora biti izokrenuto, marketing potiče šok pojavnosti. Arhitektura postaje kolažiranje, slikanje. Nema više nacrta, sad se preko slike komunicira. Investitor očekuje da mu arhtiekt da sliku, viziju onda to uzimaju menadžeri, pravnici, ekonomisti, inženjeri i na svoj način produciraju”, rekao je Nikola Bašić. Dobitnik je mnogih stručnih, društvenih i državnih odlikovanja, priznanja i nagrada u zemlji i inozemstvu.