U sklopu obilježavanja 90. obljetnice prve zrakoplovne linije Zadar – Trst, jučer je iz Trsta u Zadar prispio hidroavion Cessna 206. Tim povodom u Kneževoj palači su održani tiskovna konferencija i izložba fotografija koje svjedoče o povezanosti dvaju gradova prije gotovo cijelog stoljeća, piše Zadarski list u svom nedjeljnom izdanju.
Zbog burnog vremena hidroavion je nakon sat i pol vremena putovanja morao sletjeti između Đige i Uskoka, umjesto na zadarskoj Rivi. Stoga je predsjednik Hrvatske zajednice u Trstu, tršćanski poduzetnik hrvatskog podrijetla Gian Carlo Damir Murkovic, izrazio veliku zahvalnost zadarskoj lučkoj kapetaniji, čija je brodica dopratila hidroavion do uvale Vitrenjak.
– Za povezivanje Zadar i Trsta zaslužna je obitelj Kozulich, podrijetlom s otoka Lošinja, koji su se u 18. i 19. stoljeću naselili u Trstu. U njihovim brodogradilištima su se gradili prvi putnički hidroavioni, a kasnije su osnovali i prvu talijansku avio-kompaniju S.I.S.A., preteču najpoznatije talijanske kompanije Alitalia. Naša uloga u ovom obilježavanju je prije svega kulturna, ali preko kulture se puno toga može napraviti. Danas iz Trsta do Zadra putujemo šest sati, čak i kad koristimo autocestu. No znamo da možemo aktivirati ono što je postojalo gotovo prije 100 godina, sve na tragu povezivanja i umrežavanja, rekao je Gian Carlo Damir Murkovic.
Za ostvarenje te inicijative bit će potreban interes obiju strana, pa čak i zajedničko sudjelovanje u apliciranju na fondove EU, kojim bi se financirala studija izvodivosti. Dokaz je to i angažmana obiju etničkih skupina, Talijana u Hrvatskoj i Hrvata u Italiji, koji zajedničkim naporima mogu doprinjeti zbližavanju dvaju gradova. Stoga je na simboličan način hidroavion iz Trsta poletio upravo s Mola Audace, mjesta u luci na kojem još stoji hangar obitelji Kozulich, odakle su polazili avioni prema mnogim destinacijama, sve do Drača u Albaniji.
Avionom je došao i jedna od najpoznatijih Zadrana u svijetu, Franco Luxardo (81), potomak obitelji vlasnika zadarske Maraske. Danas ovaj suvlasnik svjetski poznate destilerije iz okolice Padove kaže da svi oni, poput njegove obitelji, koja je teško stradala u Drugom svjetskom ratu, i kojima je oduzeta sva imovina, mogu biti živi dokaz da se dijalogom i prijateljskim odnosima može doprinijeti boljitku onih koji su imali sreću da nisu proživjeli tako teške povijesne događaje.
– Sjećam se svog prvog leta 1941., kad me je majka vodila na operaciju u Trst. Bio je to nezaboravan doživljaj. Zbog svega toga sam i pristao na sponzorstvo ovog obilježavanja. Zanimljivo je da smo danas, zbog bure, sletjeli upravo na onoj zamišljenoj morskoj pisti na koju su prije toliko godina slijetali ili s nje polijetali hidroavioni za Trst, rekao je jedan od rijetkih živih svjedoka hidroavionske linije Zadar – Trst.