Povodom obilježevanja Međunarodnog dana arhiva i zatvaranja izložbe „Zadar – poslijeratna urbanističko-arhitektonska obnova 1944.-1958.”, u Kneževoj palači u petak je održano predstavljanje istoimene publikacije autorica mr. sc. Dubravke Kisić i doc. dr. sc. Antonije Mlikota.
Na gotovo 350 stranica prateće publikacije nalaze se znanstvene studije o poslijeratnoj obnovi Zadra kao i prateći fotografski i projektno-arhitektonski materijal.
– Kolektivna gradska memorija ponovno dolazi u prvi plan i važna je generacijama koje su to doživjele, ali i zbog novih naraštaja za koje je iznimno bitno da se mogu upoznati s povijesnim slojevima grada, poručio je državni tajnik Ministarstva kulture Ivica Poljičak dodajući kako je ovo djelo potaknulo i stvaranje kataloga o poslijeratnoj obnovi u Šibeniku.
Sve je počelo prije dvije godine kada je Dubravka Kisić došla u Zadar s idejom o izložbi koju je Državni arhiv objeručke prihvatio. Najveći dio materijala nalazio se upravo u zadarskom arhivu, prisjetio se ravnatelj Državnog arhiva u Zadru i urednik izdanja Ante Gverić dodajući kako posao arhiva nije samo unutar zidova, već oni moraju stvarati ovakvu dodatnu vrijednost.
Naglasio je kako je savezničko rušenje grada i njegova poslijeratna obnova značajna tema.
– Još uvijek nije postignut jasan i nedvosmislen odgovor na pitanje zašto je Zadar tako temeljito razrušen. Pitanja na koja tražimo odgovor možemo sažeti u dva krucijalna – što je Zadar danas i što je bio u prošlosti? Zadar je bio specifičan među dalmatinskim gradovima. Imao je dominantne obrise činovničkog središta i bio je dom mnogim službenicima, osobama u vojnoj službi, trgovcima, obrtnicima te njihovim obiteljima. Uzmemo li u obzir povijesni kapital zadarskog urbaniteta koji se, unatoč svemu, još može osjetiti kao da u nekakvim tragovima leti nad ovim gradom, te stvarnost koja je nastupila nakon propasti grada, posve je razumljivo da se u Zadru postavlja pitanje zadarskog identiteta. Često se može čuti da Zadar nema prepoznatljivi i jedinstven identitet poput drugih dalmatinskih gradova. Takve tvrdnje temelje se na činjenicama razaranja grada i izmjene stanovništva. Usporede li se prilike u Zadru prije i poslije rata uočava se nepremostiva razlika. Od grada koji je bio sjedište Dalmacije i žarište nacionalnih ideja i politika nije ostalo ništa. Stradali su ljudi, stradao je i grad. Stvarne i mentalne posljedice toga osjećamo i danas, poručio je Gverić naglasivši kako je arhivsko gradivo spomeničko blago i najrelevantiji izvor za proučavanje prošlosti.
Autorica Antonija Mlikota istaknula je osobe čiji rad je obilježio stvaranje ove knjige, posebno suautoricu Dubravku Kisić koja zbog lošeg zdravstvenog stanja nije mogla prisustvovati predstavljanju u Kneževoj palači.
Mlikota je istaknula i važnu ulogu Sveučilišta i Odjela za povijest umjetnosti koji ove godine slavi 60 rođendan. U svom govoru o poslijeratnoj obnovi grada u više je navrata istaknula važnost lika i djela Miroslava Krleže.
– Pitanje je kako bi Zadar izgledao da nije bilo Miroslava Krleže. On je pokrenuo cijelu priču o obnovi. Nadam se da smo ovom publikacijom dali barem neke odgovore na brojna pitanja, no istraživanja nisu gotova, ona se nastavljaju. Vrijeme afirmacije zadarskog primjera obnove i života tek dolazi, poručila je Mlikota.