Jedan od najtragičnijih događaja u povijesti Preka i otoka Ugljana zbio se na Dušni dan, 2. studenoga 1891. godine. Tužnu obljetnicu, kao i svake godine, obilježili su članovi KUD-a Preko, Udruge žena Luzor i brojni Prečani, koji su poslijepodne nakon molitve na groblju sa župnikom don Borisom Pedićem zapalili svijeće i položili cvijeće pokraj spomenika priješkim lavandijerama, izvijestili su Naši školji.
Matija Babin, Jakova Dorkin, Ivana Dorkin, Luce Dorkin, Tomica Dorkin, Tonina Dorkin, Gašpa Jurin, Bara Jurin, Ivana Lovrić, Šimica Lovrić, Matija Markulin, Matija Martinov, Stoša Mašina, Gašpa Matacin, Tomica Matacin i Kate Mazić – 16 prijeških lavandijera stradalo je u prevrtanju broda koji je prevozio čisto rublje za zadarske gospodske obitelji.
Nesreća se dogodila u 7 sati pokraj otočića Galevca, kada se brod u orkanskom nevremenu prevrnuo i potonuo na dubinu od tri metra. Od 31 putnika, sedam muškaraca i 24 žene, stradale su one lavandijere koje su pod palubom štitile rublje. Najstarija lavandijera imala je 75 godina, najmlađa 14, a među poginulim ženama bile su i dvije trudnice.
Lavandijere su po rublje odlazile u ponedjeljak, a opranu i izglačanu robu vlasnicima su vraćale subotom brodovima na jedra ili vesla.
U čast svim priješkim ženama i lavandijerama, kipar Anselmo Dorkin na Vruljici u središtu Preka podigao je spomenik “Naša mati”. Posvetu stradalim ženama napisao je i Stjepan Benzon, čije je stihove za pjesmu “Šesnaest lavandijera” 1968. godine uglazbio Ivica Stamać i otpjevao Vice Vukov, a slikar Milan Generalić iz Hlebina naslikao je sliku “Lavandijere” u tehnici freske. Godine 1991. glazbeno-scensko djelo “Rekvijem za 16 lavandijera” napisali su Slavko Govorčin i Ivo Nižić, a svoju fotomonografiju “Umorne ruke” vrijednim priješkim ženama darovao je prije tri godine i fotograf Seko Sorić.
