U današnjoj emisiji „Stvoreni za Nebo” bilo je riječi o blagdanu Sveta tri kralja te meditaciji o današnjoj svetkovini Kristova krštenja.
Blagdan Sveta tri kralja, slavili smo jučer, 6. siječnja. Što taj blagdan zapravo označava? Kakvi su to kralji ili mudraci došli malom Isusu? Mudraci, nisu bili kraljevi nego učitelji kraljeva, koji su im pokazivali put do mudrosti. Iako su mnogi vidjeli tu zvijezdu koju i oni, bili su oholi te nisu kao tri mudraca u njoj gledali Božje djelo, Božji poziv da krenu, što i predstavlja njihovu mudrost, tj. poniznost. Iako je bilo tisuće tzv. mudraca u Jeruzalemu, Rimu, Ateni i drugim metropolama onog doba, nisu imali ove dvije osobine: staviti istinu iznad svega i sve dati za nju. Tri mudraca su ljudi koji su bili u stanju ostaviti sjajne palače i krenuti, putovati, ne prema još sjajnijoj palači, nego prema štalici! Što će naći onaj koji ostavi palaču i dođe u štalu, čemu će se klanjati u štali? Tu tajnu zna samo istinska mudrost. Može je otkriti samo pravi tražitelj istine ili jednostavan čovjek dobrog srca koji će joj se spremno predati. Bog je i nama na naš životni put stavio palače, stavio nam zvijezdu koje nas zove. Idimo do kraja za njom, ljubimo dobrotu iznad svega i doživjet ćemo da će nas Bog potvrditi kao istinske mudrace, da će se i u nama susresti mudrost, radost i mir.
Na Isusovu krštenju bilo je potrebno da Božji glas upravo zaori s nebesa da bi ljudi razumjeli: Isus je ljubljeni Sin Božji. Bog nam pojedinačno govori „Ti”. U prvi tren vjerojatno i ne uviđamo što to zapravo znači da nam se Bog osobno obraća, da svakom pojedinom od nas govori „ti”. On je naš Otac, Abba. U času našeg krštenja, Bog nam se obraća, Bog nam se priginje, Bog nam tepa, Bog nam govori „ti”, Bog nas uzima u intimu svoga trojstvenoga života, Bog postaje Emanuel, Bog s nama. Sin ljubljeni. To je vrhunac Božjega stava prema nama. Mi smo Božja ljubljena djeca. Ne zaboravljeni. Ne bačeni. Nego Božji. A Bog nam je u svome Sinu itekako pokazao svoju ljubav učinivši nas dionicima svoje božanske naravi. Bog nam, nadalje, šalje Duha, koji je bio prisutan nad Isusom. I nama Bog daje toga istoga Duha koji je čisti Božji dar, koji je jamstvo Božjeg odabranja, Božjeg djelovanja u nama i po nama. Tako i Bog na nas računa. Kako je za Isusa njegovo krštenje značilo početak njegova javnog djelovanja, i mi smo sakramentima inicijacije pozvani od Boga kao ljubljena djeca i poslani da pronosimo njegovu slavu. Preduvjet svega je priznati se grešnim. Isus, bez grijeha, staje u red s grešnicima. Preuzima na se grijehe sviju nas. Da bi naše poslanje i Božje odabranje bilo istinsko, mi trebamo priznati vlastitu grešnost i vlastitu slabost, našu posvemašnju upućenost na Božju milost i na Božji dar. Naša veličina i nije u nama samima, nego u tome da nas Bog izabire, da nas Bog čini velikima.
Pomolimo se za kraj: Gospodine, u tišini ovoga dana koji se rađa, dolazimo Tebi da Te zamolimo mudrost, mir i jakost. Danas želimo gledati svijet očima punim ljubavi, strpljivo, blago, razumno i razborito. Gledati Tvoju djecu kako ih gledaš Ti sam. Zatvori naše uši za svaku klevetu. Čuvaj naš jezik od svake zle riječi. Ispuni naš Duh svojom prisutnošću. Poveži našu obitelj u svojoj ljubavi, slozi i razumijevanju. Čuvaj nas od svakog zla. daj da svi, koji nas danas susretnu, osjete Tebe pisutna u nama. Daj da se navečer opet nađe na okupu sva naša obitelj, da Ti zahvalimo na Tvojim dobročinstvima. Amen!
Ugodan vam ostatak tjedna! Zakazujem sastanak za tjedan dana u isto vrijeme! Mir i dobro!
„Pukao“ kad mu je otac rekao da treba obojati ogradu, udario ga i zaspao pijan na plaži
Općinski sud u Zadru osudio je na uvjetnu kaznu zatvora u trajanju od godine dana i mjeru obveznog liječenja od...
Pročitaj Više
