ZADAR– Polovicom 2013. godine, tadašnji zadarski rektor Ante Uglešić najavio je na skupu zadarske gospodarske komore kako će jedina kapitalna investicija, koja se u Zadru sprema, biti gradnja sveučilišnog kampusa.
Bivši rektor ga je najavio za razdoblje od 2015. do 2017. godine koje je završilo a da se na prostoru vojarne Franka Lisice nije ni lopata zabola ispod površine od 10 hektara. Toliko je zadarsko sveučilište dobilo na korištenje za gradnju sveučilišnog kampusa od Vlade Ive Sanadera na sjednici u Zadru prije točno 10 godina. Tada je bilo rečeno kako će gradnja kampusa omogućiti da u Zadru studira 10 tisuća studenata.
Prvi je projekt trebao biti sveučilišna knjižnica, za koju je proveden arhitektonski natječaj na kojem je pobijedio Hrvoje Njirić. Zagrebački arhitekt međutim nije i po svemu sudeći neće doživjeti ugovor o izradi projektne dokumentacije jer se od projekta sveučilišnog kampusa odustalo po modelu i u dimenzijama kakve su se prikazivale u javnosti. O sveučilišnoj knjižnici nema ni riječi u novoj strategiji.
Prema strategiji, koju je za šest proteklih godina izradio tim tadašnjeg rektora Ante Uglešić, kampus je bio središnji projekt javno privatnog partnerstva i strukturnih fondova s rokom ostvaranje od 20 godina. Redom su nabrojani sveučilišna knjižnica, tehnološki park, studentski dom i restoran, novi prostori za nastavu i istraživanje, te ostali prateći objekti studentskoga standarda. Autori idejnog rješenja sveučilišnog kampusa nacrtali su tamo cijeli mali grad koji bi osim akademskoj zajednici s kulturnim sadržajima bio dostupna i javnosti. Skoro kao u Americi u kojoj su stvoreni modeli sveučilišnih kampusa.
Međutim, od tog američkog sna odustalo se u nedavno predstavljenoj strategiji tima aktualne rektorice Dijane Vican. Ona je naumila i to bi se ove godine trebalo početi, gradnju studentskog doma i menze uz pomoć EU novca za koje taj pripremljen projekt čeka zeleno svijetlo. U strategiji rektorice Vican do 2020. godine je i odjel te istraživački centra iz STEM znanosti (u biotehničkom, tehničkom, biomedicinskom i prirodnom području). Njezin prethodnik je najavljivao studij mehatronike koji je trebao dati novu dimenziju zadarskog sveučilišta koje u svojim temeljima ima društveno – humanističke znanosti. I to je ostao neostvaren san.
Da su strategije dokumenti lijepih ideja, jasno je i kada se u novoj vidi što sve nije ostvareno. Primjerice, najavljeni su bili sveučilišni radio i televizija, znanstveni turizam, studija doprinosa Sveučilišta lokalnoj zajednici, pa čak ni novi vizualni identitet Sveučilišta u Zadru. Ono što se ne može vidjeti ni u novoj strategiji je povećanje studentske populacije – zbog čega Sveučilište i postoji.
Zadarsko spada u malo hrvatsko sveučilište u kojem se broj studenata godinama kreće od oko pet i pol tisuća uz pridružene odjele u Gospiću. U konkurenciji visokog obrazovanja u kojem i mali gradići želi imati neki studij, borba za studente još nije imperativ dok se sveučilišta financiraju iz državnog proračuna. Zadarsko sveučilište raspolaže sa 140 milijuna kuna, od čega je 20 posto vlastitih prihoda od školarina i student – servisa. Tendencija je kao i kod svih da se dobije što više novca iz EU projekata na kojim će raditi znanstvenici sa zadarskog sveučilišta.
