Mons. Josip Lenkić, generalni vikar Zadarske nadbiskupije i upravitelj svetišta sv. Šimuna u Zadru, svakoga jutra slavi misu bez naroda u crkvi sv. Šimuna pred otvorenom škrinjom toga sveca iz Isusovog vremena. Nakon mise počasti relikvije i predaje potrebe cijeloga naroda i svijeta, svih pogođenih koronavirusom i najnovije, posljedicama potresa u Zagrebu.
Inače je u korizmi škrinja sv. Šimuna zatvorena, ali u ovoj iznimnoj situaciji svaki dan je otvorena i pred njom mons. Lenkić zaziva zagovor u zaštiti od nemilih događaja koji potresaju svijet. Šimun, Božji prorok, na svojim rukama držao je dijete Isusa i prepoznao u njemu obećanoga Mesiju. Tijekom osam stoljeća čašćenja u Zadru zaštitio je stanovnike Zadra od brojnih pošasti tijekom burne povijesti. U njegovom Himnu zaziva se zaštita cijele hrvatske domovine: „O proroče, pravedniče, veliki naš zaštitniče. Tvoje ruke časne, svete, prikazaše Božje dijete. Pravedniče Sveti Šime, slavimo ti sveto ime. Slavimo ti svete kosti, ti nas čuvaj u milosti. Slomi snagu dušmaninu, brani našu domovinu”.
– U liturgijskoj godini slavimo puno naših svetaca i zaštitnika čijem se zagovoru utječemo te molimo njihovu pomoć i zaštitu. Jedan od važnih zaštitnika Zadra je i naš sv. Šime. Njemu se, kao svom nebeskom zaštitniku i zagovorniku, naš grad i čitava Crkva zadarska utjecala u različitim životnim situacijama i potrebama. Mislim da je ovo opet važan trenutak u kojem ćemo, poput naših predaka, zavapiti u potrebi našem velikom svetom Šimi, rekao je mons. Lenkić.
– Svi možemo uočiti kako se jednostavno sve naše sigurnosti pred navalom zla koje se u ovom trenutku zove virus, ruše kao kule od karata. Željeli bismo se osigurati i sačuvati, a vidimo kako nam je to nemoguće. Zato je potrebno prepoznati taj milosni trenutak Božjeg pohođenja, u kojem ćemo moliti i vapiti Bogu da nas, po zagovoru našega svetoga Šime, očuva od bolesti duše i tijela i mnogih drugih zala koja udaraju na nas, potaknuo je mons. Lenkić.
Jedna od najtežih odluka za Crkvu je ona koja ograničuje slavljenje euharistije, otajstva iz kojega se Crkva rađa i od kojega Crkva živi. Ali takve odluke u povijesti Crkve nisu nepoznate, tako da u sadašnjemu vremenu, pred raznim opasnostima za život ljudi, treba osluškivati Božju volju i biti vođen istim Kristovim Duhom, ističe don Josip.
– Trenutak u kojem se našlo čitavo čovječanstvo jest vrijeme strpljivosti. Sve ono na što smo navikli, što se podrazumijevalo i što je bilo normalno, najednom je postalo drugačije i neočekivano – na našoj društvenoj razini, na vjerskoj, crkvenoj – doživjelo je svoja ograničenja. Zar to nije ozbiljan poziv da i kao narod i kao Crkva budemo strpljivi? Neka se naše potrebe i čežnje sjedine u zajedničku molitvu koju upućujemo Bogu po zagovoru svetoga Šime.
