Nakon RTL-ove emisije Potraga u kojoj se propitivala gradnja katoličke škole na Bokanjcu i financiranje Crkve intervjuom na Hrvatskom katoličkom radiju i IKA-i oglasio se zadarski nadbiskup Želimir Puljić. On kaže kako se u projektu ostvaruje suradnja između Zadarske nadbiskupije i Grada Zadra u radu za opće dobro, kao odgovor na potrebe i želje brojnih građana za postojanjem katoličke osnovne škole u Zadru. U izgradnju te škole Zadarska nadbiskupija dosad je uložila šest milijuna kuna.
– Možda neki misle da je to škola samo za katolike. Nekad su mislili da se tu uči samo za ići u svećenike i časne sestre. Vidi se da se pomalo razbija ta predrasuda. Katolička škola nije zatvorena. Ona je zaista otvorena svima a ravna se programom koje izdaje naše Ministarstvo znanosti i obrazovanja RH. S vremenom, kako već postoje razgovori i na tom planu, kurikulum će se u nekim predmetima moći korigirati. Npr., budući da je katolička škola, moći ćemo vjeronauku dodati malo više sati. Budući da su povijest i hrvatski jezik jako važni u toj školi, i tu ćemo moći učiniti neku korekciju. U tom kontekstu, ne samo katoličke, nego i sve druge škole, privatne, mogu sudjelovati u korekciji kurikuluma, ali je sve ostalo jednako kao u drugim školama. Nema nikakvih razlikovanja i izdvajanja.
– Ja sam u više navrata u susretu s gradskim predstavnicima, npr., čestitajući Božić ili susrećući se u nekim drugim prigodama, očitovao želju da bih volio imati i katoličku školu u našem gradu Zadru. Grad Zadar je već planirao nekoliko lokacija i također osjetio potrebu da bi trebalo graditi nekoliko škola. Tako je u ono vrijeme, kad smo razgovarali, bilo u planu izgraditi dvije škole. Ja sam podržao tu ideju Grada da se grade škole. Ali sam im rekao: Ako biste u tom planu mogli jednu školu dati za cilj kojemu bi Nadbiskupija mogla odgovoriti na potrebe obitelji, želje roditelja i ono što Crkva ima pravo, graditi i školovati učenike.
Najprije je bilo planirano da će se te dvije škole moći financirati iz europskih fondova. Na kraju je ispalo da se to ne može financirati iz europskih fondova. Grad se našao u određenoj brizi kako graditi dvije škole. Onda su odlučili graditi samo jednu. Ali onda su isto tako u pregovoru s nama, Zadarskom nadbiskupijom, pitali bismo li mogli zajednički to financijski iznijeti. Ja sam rekao: Dapače, ja sam zainteresiran. Ali odmah u početku rekao sam da će to biti katolička škola. A katolička škola i u gradnji i u funkcioniranju treba biti autonomna. To je bitno naglasiti. Mi smo se složili da financijski idemo graditi školu zajednički, s time da ćemo kao osnivač i vlasnik te buduće zgrade, sav novac koji će Grad Zadar uložiti, vratiti u razdoblju od 10 godina. To je dogovor. Već tako gradimo zajednički, da svaku situaciju koja dođe na naplatu, već popola plaćamo. A kad bude završena gradnja škole, onda ćemo, prema dogovoru, odrediti kada će početi otplata duga kojega Crkva (Zadarska nadbiskupija) ima prema Gradu Zadru.
Budući da je riječ o investiciji od 50 milijuna kuna, Grad Zadar i Zadarska nadbiskupija imaju obvezu plaćanja od 25 milijuna kuna za gradnju škole.
– Tu smo zaista korektno nastupili u sporazumu između Grada i Nadbiskupije. Kao što sam na početku, kad je počeo plan oko gradnje škole na Bokanjcu… Tadašnji gradonačelnik Zadra Zvonimir Vrančić mi je u jednom razgovoru rekao: Bit će nekih problema, jer zemlja na kojoj se buduća škola treba graditi, ona još nije vlasnički jasno utvrđena. To je zapravo oduzeta zemlja Crkvi. Ona je bila vlasništvo župe. Ne samo taj dio na kojemu se gradi škola, nego je više od milijun četvornih metara veličina zemlje koja je bila vlasništvo župe na Bokanjcu (parcela nacionalizirane, oduzete zemlje). Ta parcela koja je određena za školu, jasno da mora biti pravno riješena. Ja sam odmah rekao: „Gospodine gradonačelniče, s moje strane, unaprijed se odričem toga prava na taj komad zemlje, samo neka se gradi škola”. I mi smo napisali deklaraciju, ne znajući kako će proces završiti. Mi smo sad pomalo, rekao bih, žalosni, jer je u pravnom procesu Crkva izgubila tu zemlju koju je imala već stoljećima kao vlasništvo župe. Ali dobro, to je sudski proces, u njega ne ulazimo.
Ali ovaj dio, koji je predviđen za školu, već u samom startu s moje, s naše crkvene strane, bio je u smislu: „Odričemo se toga, neka se škola gradi”. Nažalost, Grad je morao odustati od gradnje druge škole, ali izgleda da će ipak ovim, rekli bismo, kreditom kojega će oni uložiti, a konačno će im se vratiti, mogu planirati graditi i drugu školu. Čuo sam da već planiraju i traže mogućnosti na lokaciji Crvene kuće, da će se tamo graditi druga škola. Bogu hvala stvar ide dobro.
Nedavno je bilo nekih nezadovoljstava u Vijećnici Grada Zadra od strane gradske oporbe glede činjenice da će škola u potpunosti pripasti Zadarskoj nadbiskupiji kao osnivaču i vlasniku. Sve je ugovorom predviđeno i što je najvažnije, škola neće koštati građane kao porezne obveznike.
– Tako je. Zaista su sve čisti računi, što kaže narod, čist račun, duga ljubav. Mi smo u tom kontekstu s institucijom… Može biti oporba i netko biti nezadovoljan. Ali mi smo išli na taj način: ako je Gradsko vijeće, ako je Grad Zadar kao službena institucija za to, mi potpisujemo. Ako ne, neka sami grade. Ali meni je bilo jako stalo da se sve ispoštuje što smo dogovorili. A dogovorili smo s institucijom Grada Zadra. Sad, ako netko iz oporbe nije zadovoljan, meni je žao. Ali ovo je takav projekt, tako nešto pozitivno, da bih se čudio da netko ima nešto protiv, jer Crkva stavlja školu na raspolaganje ljudima, građanima, vjernicima koji zaista žele imati katoličku školu. Prema tome, tu nitko nije hendikepiran ni oštećen. A mi ćemo, ako Bog da, nadam se, izaći, isplivati iz materijalnog snošenja tih troškova. Tu nitko neće biti na gubitku, to što ste rekli, porezni obveznici. Jasno, treba biti transparentan i svi oni koji snose troškove, trebaju znati kuda se novac troši. U ovom kontekstu, ni porezni obveznici ni Grad Zadar neće biti na šteti, nego na dobitku.