Nakon izvješća o stanju stečajne mase stečajna upraviteljica NK Zadar s.d.d. Dostavila je Trgovačkom sudu i popis vjerovnika s prijavljenim tražbinama. U prvom višem isplatnom redu su 34 nekadašnja zaposlenika i igrača, od kojih je dobra dio prešao u novoosnovani HNK Zadar.

Značajne neto iznose od kluba koji je gurnut u stečaj potražuju njegov posljednji direktor Marin-Antonio Kokić (67.696 kuna) i njegov prethodnik Damir Knežević (34.630 kn), nekadašnji trener Damir Čačić (63.107 kn) te bivši pomoćni trener Zvonimir Jurić, kojemu klub nije isplatio plaća u visini od čak 75.869 kn.

Dugovi igračima kreću se u rasponu od nekoliko tisuća do dvadesetak tisuća kuna. U prvom naplatnom redu sa zaposlenicima je i država, koja na osnovu neplaćenih doprinosa za mirovinsko i zdravstveno osiguranje i poreze, od ukupno milijun kuna potražuje skoro polovicu.

U drugom višem isplatnom redu su tražbine koje se zbog male imovine kluba neće uspjeti naplatiti. Ceh će opet platiti građani Zadra, jer klub ovdje najviše duguje Gradu Zadra za komunalnu naknadu i uređenje voda (1,5 milijun kuna), te gradskim poduzećima Vodovod (454.130 kn) i Liburnija (390.800 kn). Podsjetimo, Grad Zadar je prilikom preoblikovanja kluba u dionice pretvorio potraživanje (prebačeno s države) od 27 milijuna kuna, dok je Vodovod u dionice upisao 3 milijuna kuna potraživanja. Nekoliko godina kasnije pokazalo se da to i nije bilo kvalitetno ulaganje u dionice.

U drugom isplatnom redu su i bivši igrač Josip Bilaver, koji potražuje 322 tisuće kuna temeljem arbitraže HNS-a, Elektra je blizu 100.000 kuna, a Porezna uprava oko 600 tisuća. Stečajna upraviteljica Tihana Majić procijenila je imovinu kluba na nekoliko stotina tisuća kuna, a kako stečajni postupak nosi i troškove oko postupka i naknade stečajnoj upraviteljici, jasno je da se neće uspjeti naplatiti niti zaposlenici kluba.

Inače, nakon objave popisa imovine kojega je Majić dostavila Trgovačkom sudu javio nam se jedan od bivših zaposlenika iz prvog reda vjerovnika, koji smatra da u njemu nema imovine koju je klub posjedovao, a čijom bi se prodajom igrači, pa i bivša uprava, mogli namiriti. U imovini su prijavljeni semafor, sjedalice, nešto dresova i brojač ulaznica, ali nema dviju velikih kosilica za travu, opreme za snimanje, ultrazvuka s opremom za masažu, kućica za kamere, nogometnih lopti, trenirki, uredske opreme, osvojenih pehara... Sve to je bilo u vlasništvu kluba pa se pita kako je to odjednom nestalo i ne spominje se u popisu imovine. Pronalaskom sve imovine, vjeruju, uspjeli bi naplatiti većinu svojih potraživanja za plaće, pa se nadaju da će joj stečajna upraviteljica i policija ući u trag.