Tijekom mjeseca ožujka djelatnice stručne službe i glavni čuvar prirode Javne ustanove „Park prirode Vransko jezero" sudjelovali su u nacionalnom programu praćenja gnijezdećih parova sova ušara na području Parka prirode Vransko jezero i bliže okolice.

Monitoring se provodi u sumrak, a osluškuje se pjevanje mužjaka koji na taj način obilježavaju svoj teritorij. Svi poznati lokaliteti redovitog gniježđenja ušara u Parku i okolici su potvrđeni i ove godine, uz nekoliko novih. Zabilježeno je 5 pjevajućih mužjaka na 5 lokaliteta, od ukupno 7 praćenih lokaliteta.

Sova ušara (Bubo bubo) strogo je zaštićena vrsta u Republici Hrvatskoj. Na području ekološke mreže Parka prirode Vransko jezero i Jasen ciljna je NATURA 2000 vrsta, a cilj očuvanja na ovom području je 4 do 5 gnijezdećih parova. Nacionalnim praćenjem gniježđenja sove ušare nastoji se pratiti stabilnost populacije na području Hrvatske, rasprostranjenost ušara te uzrok i razmjer ugroženosti, kako bi se mogla planirati njihova adekvatna zaštita.

Sova ušara najveća je europska vrsta sove i jedna je od najvećih vrsta sova na svijetu. Ženka je puno veća od mužjaka. Ima dužinu tijela od 60 do 70 cm, a raspon krila od 160 do 190 cm. Ptica je grabljivica, hrani se plijenom različite veličine, a najčešći plijen su joj ptice močvarice, zečevi i glodavci. Lovi na otvorenim staništima u čijoj se blizini gnijezdi i to na liticama, strmcima ili teško dostupnim padinama, u postojećim pukotinama i udubinama. Monogamne su i u pravilu imaju doživotne partnere, a trajno su vezane za teritorij jednom kada ga uspostave. U Hrvatskoj su ušare rasprostranjene duž priobalja od Istre do Konavala i na otocima te u Dalmatinskoj zagori, Lici i Gorskom kotaru.

Ušare su ugrožene elektrokucijom, krivolovom, namjernim ili slučajnim trovanjem, kolizijom s turbinama vjetroelektrana te zbog promjena i nestanka staništa uslijed napuštanja tradicionalnog stočarstva i poljodjelstva. Jedan od razloga ugroženosti je i uznemiravanje na gnjezdilištima.