U današnjoj emisiji „Stvoreni za Nebo” naša gošća, maturantica Ivana Barjašić, pročitala nam je tekst iz Molitvenog priručnika „Nedjelja Dobrog Pastira”, koju slavimo svake godine na četvrtu vazmenu nedjelju.
„Slika Dobrog Pastira prije svega govori o odnosu duhovnog poziva prema ostalim poslovima koje nazivamo zanimanjima, a koje Isus u evanđelju uspoređuje s poslom najamnika. Najamnik je onaj koji radi da bio osigurao vlastitu egzistenciju. Njegov je posao uvijek podložan računici pri čemu u središte stavlja ne samo svoju vlastitu zaradu, nego i mogućnost osobnog uspjeha i napredovanja. S druge strane, pastir je onaj koji život svoj polaže za ovce. On radi sa srcem vođen istinskom brigom za dobro onih koji su mu povjereni pri čemu svaka računica dolazi u drugi plan. U tome smjeru treba ići i djelovanje duhovnih pastira.
Također je važno da ga i sami vjernici tako doživljavaju i prema njemu se odnose. Na taj način svoje crkvene službenike neće smatrati samo administratorima, nego će cijeniti sve ono čega su se odrekli i što neprestano ulažu u poziv na koji ih Isus poziva. Sljedeće što nam evanđeoske riječi govore jest ispravan odnos pastira prema onima koji su im povjereni. Ono se izražava u Isusovim riječima: „Ja poznajem svoje.” To znači poznavati ih ne samo po imenu, nego prepoznati njihove istinske i duboke potrebe kako ne bi djelovali površno. U daljnjem tekstu Isus dodaje: „Mene poznaju moje.” Potrebno je, dakle, da i vjernici u djelovanju duhovnih pastira prepoznaju Božju brigu za čovjeka kako bi u mnoštvu različitih glasova ovoga svijeta prepoznali onaj Isusov koji je jedini pravi Put, Istina i Život. To znači u odnosu službenika Crkve nadići osobnu razinu i predrasude kako bismo prepoznali Božju riječi u njihovim riječima.
Govoreći o sebi kao Dobrom Pastiru, Isus naglašava kako ima i drugih ovaca koje nisu iz ovog ovčinjaka, a koje treba dovesti kako bi bili jedno stado i jedan pastir. Riječi su to koje izražavaju Isusovo sveopće poslanje spasenja ljudskog roda. Poput Isusa koji je došao radi svakog čovjeka i njegova spasenja, i duhovni pastiri pozvani su pristupiti svima bez obzira na materijalni status, socijalni položaj, psihičko stanje, karakter, dob i ostale čimbenike koji nas razlikuju. Upravo se u tome očituje katolička širina. Stoga bi se svaki vjernik trebao osjećati pripadnikom jedne Katoličke Crkve kao svoje duhovne obitelji… Stoga molimo danas za naše duhovne pastire kao i povjerene im vjernike te činimo sa svoje strane ono što možemo kako bismo svi zajedno u zajedništvu Crkve napredovali u svom kršćanskom životu.”
Želimo vam mirnu i obiteljsku nedjelju. Pax et bonum!