Uz opravdanje za kašnjenje zbog “poslova preseljenja uprave na drugu lokaciju”, ravnatelj Zavoda za hitnu medicinu, Ivica Erlić poslao je očitovanje na objavu Sindikata medicinskih sestara i tehničara – Zajedno. Oni su upozorili kako se na djelatnike te županijske ustanove vrši pritisak s nagodbama za njihova potraživanja.
Evo što je na to rekao i napisao ravnatelj Erlić:
“Naime, prije otprilike 6 godina centralni obračun plaća koji koristimo kao program za obračun plaća djelatnicima Zavoda je krivo obračunao jedan dio prekovremenih sati, odnosno nije ih obuhvatio te kao takvi nisu bili isplaćeni.
Svaka ustanova koja koristi taj program samim time nije odgovorna za pogrešku u obračunu jer smo samo korisnici programa ,a ne i kreatori.
Primjedbe i prigovori radnika na netočan obračun plaća su krenuli unazad par godina i u tom trenutku odbijalo se ili dovodilo u dvojbu od strane Ustanove da se ide u dodatnu isplatu , što je bila i praksa ostalih ustanova kao i sugestija nadležnih tijela.
Cijela stvar se mijenja nakon presude Vrhovnog suda, od prije cca godinu dana, koji potvrđuje pravo radnika na isplatu neobračunatih prekovremenih sati.
Nakon takvog rješenja od strane Vrhovnog suda, a na mjestu Ravnatelja sam godinu i pol, pokrenuli smo analizu ukupno očekivanog troška i načina pristupanja rješenju zaostalih troškova po osnovo prekovremenih sati.
Da bi se kontrolirano mogao isplatiti nastali trošak trebalo je imati osigurana obročna sredstva (radi se o cca 1,2 milijuna kn), a sa druge strane volju radnika da potpišu nagodbu o isplati.
Uprava Zavoda je poslala obavijest Voditelju Stručnog vijeća, dr Mladenu Oluiću, da sazove sjednicu i izprezentira plan otplate i nagodbi svim Voditeljima ispostava.
Zaključak Stručnog vijeća je i bio da je plan korektan i u interesu svih strana, te su trebali poslati obavijest i pozvati radnike na sklapanje ugovora o isplati tj nagodbi, te se tako i postupilo.
Taj poziv i dalje vrijedi, te svi oni koji dodju u Upravu ustanove će moći potpisati sporazum o nagodbi.
Svrha cilj cijele stvari jest da se ne nanose troškovi Ustanovi po osnovi vještačenja, odvjetničkih, te sudskih tarifa. U sudskom procesu i daljnjim tužbama Ustanova će morati isplatiti oko 800 tisuca kn.
Zato jedino razumno i ono šta je obveza Uprave jest pozvati radnike na nagodbu , koja će biti cjelovita (obračunat će se svi sati) kako trošak od milijun kuna ne bi koštao na kraju dva milijuna.
A bilo kakvo ultimativno traženje da netko mora potpisati nagodbu je netočno i na to nitko nema pravo – zato se i zove nagodba. Cijela stvar je pitanje odgovornosti prema sredstvima Ustanove u kojoj ostvarujemo svoja primanja , a odluka dal ćemo potpisati nagodbu ili ne neka ostane na svakom od nas.
