Grad Zadar nije spreman za promjene, pokazao je to izborni rezultat drugog kruga izbora za gradonačelnika, jer da jest, građani bi u većem broju pohitali na izbore.
U igri su bila dva kandidata, jedan koji je proizvod teške artiljerije HDZ-a i drugi koji je govorio, a mnogi su bili uvjereni da on i njegovi nisu u stanju raditi. Nemaju oni kadra, govorili su, a prijeti da će smijeniti sve pročelnike koju su ipak „bogomdani”. I tu je nastala panika koja je aktivirala kampanju u drugom krugu. Svi su oni, uz PR agenciju, dobili zadatak da unutar svog resora aktiviraju velike vijesti koje bi raširila krila Branku Dukiću: stižu ministri, otvaraju se radovi, direktor Hrvatskih cesta na pola ure dolazi u Zadar da bi objavio ono što je već objavljeno, daju se počasni doktorati, najavljuje rekordna sezona letova, asfaltira se cesta u Diklu o trošku Grada, stižu čak i Poljaci, te se pribjegava starim metodama – snimaju se videa o dobrom čovjeku Dukiću s kojima je osvojio prve izbore.
Pročelnici i ostali mogu odahnuti. I iduće četiri godine imaju sigurna radna mjesta. Jedan od posljednjih koji je došao u gradsku upravu već puca i na prestižnije ravnateljsko mjesto.
Što će građani dobiti? To bi trebalo biti pitanje Dukićevog programa koji je uvijek u drugom planu izborne kampanje.
Iz prve se sjećamo kako je tadašnji HDZ-ov kandidat, kao bolnički liječnik, rekao kako će poboljšati stanje u zadarskoj bolnici. Sada je novi, stari gradonačelnik obećao da će zadarsku bolnicu preobraziti u Klinički bolnički centar, što je nemoguća misija, a najmanje je u tome bitna uloga gradonačelnika koji će i dalje honorarno raditi u Bolnici. Koliko će biti dostupan građanima, a koliko medijima ako i dalje bude ograđen PR utvrdom? I je li gradonačelnik Dukić, koji je za angažman savjetnika iz Splita jer je, kako je izjavio, bio politički neuk, nakon četiri godine biti osposobljen za vođenje Grada.
Teško da će se isto promijeniti, mada je šef zadarskog HDZ-a Božidar Kalmeta najavio da će morati sjesti jer su „kroz Enija Meštrovića i njegovu nezavisnu listu dobili poruku građana Zadra”.
Prije bi se reklo da je to odradio Ričard, jer Enio Meštrović do sada nije prolazio na izborima. A karikatura politike s kojom je Enio Meštrović osvojio široku lepezu publike koja nema ekskluzivitet zadarske, tek je odraz biračkog tijela – u virtualnom svijetu je lakše nego u zbilji. E sad se treba pokazati u iskušenju Gradskog vijeća – jedine političke promjene koja je zadesila Zadar.
Zadrani će vidjeti hoće li ih Ričard i dalje zabavljati, a hoće li Marko Vučetić predvoditi građanski aktivizam u periodima kada gradske vlasti koriste zakonsku formu od tri mjeseca (ne)sazivanja sjednica Gradskog vijeća.
I dok su sinoć pobjednici izbora u drugim većim gradovima, u koje Zadar na žalost ne spada, najavljivali kako će od ovog ponedjeljka biti sve drugačije, što je naravno iluzija, Zadranima ostaje prigodna pjesma: Lipe cvatu, sve je isto kao lani…
U Zadru će se i dalje živjeti “svaki dan s osmijehom”.