Kod Osnovne škole Bartul Kašić jedan je Zadranin jučer primijetio kako se mačka “igra” s uginulom zmijom, za koju je pomislio da je poskok. Zabrinut zbog blizine škole i djece, otišao je u školu kako bi upozorio nastavnice kako u blizini škole zasigurno ima još zmija, a one su mu rekle kako će domaru reći da “pošprica protiv zmije”.
– Taj mali poskok mora da se izlegao negdje u blizini i dospio na parkirališni asfalt gdje nije imao sreće u prometu. Kad kažem u blizini mislim na krug od 50 metara jer teško da je potegao iz Sirije ili Afganistana. Nemaju oni baš velik domet. Gdje se izlegao jedan – izlegle su se na desetine. Na povratku sa posla, nešto prpošnije nego jutros, ušetao sam u školu i upitao zaštitarku gdje da nađem ravnateljicu ili nekog drugog in ćarđ. Uputila ma na sijelo od 5-6 učiteljica koje su u blizini živo raspravljale o kvalitetama i nekvalitetama kolegice koja nije bila tu. Približio sam im se i obavijestio ih da je poskok jutros zgažen na parkiralištu. Prije toga je bio živ. “Šta ćemo, šta ćemo….da kažemo domaru da pošprica protiv zmija?” odgovorile su. Izašao sam pomalo bez nade. Na igralištu pored škole su se dica igrala u visokoj travi. Prilično mala dica. Rekoh njihovoj učiteljici o lešu mladog poskoka 5 metara dalje. I da sigurno ima još mladih poskoka koji su se friško izlegli. A mladi su, kao i u naših političara, podjednako otrovni kao i stari. “Ovdi jedino ima hlada” navela je kao razlog što će djecu zadržati u travi. Među poskokovljem. Podigao sam ruke i nastavio ići kući. Ionako nisam liječnik antizmiolog, niti znam prskati protiv zmija. A i nije baš neka velika smrtnost od ugriza poskoka. Moja najdraža naljutiteljica mi je napomenula, dok sam joj prepričavao zgodu, kako sam odlazeći uzdignutih ruku trebao reći “Ako imate vjere…”
Srećom, na kraju se otkrilo kako se ne radi o najotrovnijoj zmiji na ovom području, već naizgled sličnoj ali neotrovnoj pjegavoj crvenkrpici: dok poskok ima neprekinutu cik-cak šaru duž cijelog tijela, ova zmija ima “krpice” od crne boje. Svejedno, opreza nikad dosta, jer dok se pažljivo razgleda zmiaj i utvrdi kojoj vrsti pripada, već može biti kasno ako se drugi put bude zaista radilo o poskoku.
