Iz povijesne jezgre Zadra nestaju mjesta gradskog identiteta, a da nitko nije digao svoj glas.
Prošlog tjedna u kojem je predstavljena knjiga o poslijeratnoj obnovi Zadra i stvaranju novog urbanizma što je istražila dr. Antonija Mlikota, objavljene su vijesti o zatvaranju ljekarne Varoš i Foto Vjeka. Neće oni nestati, ali ih više neće biti u gradskim prostorima u kojima je utkana povijest urbanog života Zadra. Da ne govorimo o povijesti ljekarništva, o kulturnom identitetu na koji se svi rado vole pozivati dok ne dođe s riječi na djelo.
I dok ljekarna Varoš šutke pada seleći u privatni skuplji prostor, sumnjivog podrijetla na lokaciju koja nema nikakvu ekonomsku racionalnost, za Foto Vjeku zauzeo se gradski vijećnik Enio Meštrović, objavom: “Neće ići, malo ćemo popričati”. Ključna je rečenica “Nije u šoldima sve”, ali svi znamo da mnogima to je. Međutim, vlastima ne bi trebalo biti. Osobito gradskima koje sve više ostaju bez domaćih korisnika poslovnih prostora, a onda ih izdaju ljeti onima koji gradsko središte pretvaraju u jedan veliki „panćof”.
Pravo na Grad, u zadarskoj praksi se pretvorilo u zadovoljavanje nečijih interesa. Tome su također kumovale vlasti. Sve se seli u Gaženicu pa gradska luka ostaje bez lučke kapetanije koja ima svoj povijesni prostor.
Namjenski su građene i zgrade Socijalnog i Fine pa su njihovi menadžeri svejedno kupili novi prostor u stambenoj zgradi. Postojeći su nepristupačni – nema parkirališta, tako je govorio zadarski urbanist koji ih je objeručke primio u svoje novo poslovno carstvo. Gradske vlasti su ih isto tako rado poslali jer navodno građanima smeta ona filmska scena kada se uz jako osiguranje dolazi po novac u Finu.
Preselit će i sjedište Županije s lokacije koju također treba dati turistima. Na Poluotoku će se otvoriti devet hotela, rekao je svojedobno dobro upućeni poduzetnik koji je znao kako će ga Saša iz Zagreba otvoriti u zgradi Fine koju je austrijska vlast izgradila za tadašnju banku. Zagrebački medij prije 10 godina počeo je kampanju za prenamjenu “zadarskih palača” u prvom redu do mora.
Dok Zadrani šute i puštaju da im sve ode u povijesnu prašinu.