U prostoru kluba/pivovare “Brlog” nastupila su dva originalna izvođača sa zadarske glazbene scene, Roberto Vodanović Čopor i Mario Padelin. S obzirom na dosadašnju suradnju njihov zajednički nastup nije bio iznenađenje, kao ni repertoar s mračnim, turobnim pjesmama.
Evidentno je da umjetnici inspiraciju crpe iz stvari koje prosječnom čovjeku stvaraju nelagodu, ali koje ni jedan ni drugi nipošto ne žele prešutjeti, već ih kroz glazbeno-poetsku formu prezentiraju publici. Ta prezentacija osim poezije (više kod Vodanovića) i melodije (više kod Padelina) praćena je jezivim zvukovima distorziranih gitara, ali i usne harmonike Gorana Utkovića provučene kroz multiefekt. On se odlično uklopio u Vodanovićeve zamisli i vrlo inventivno obogatio njegovu zvučnu sliku. Padelin je nastupio sam, bez članova projekta “Neutješni Div”, a njegovo korištenje “overdrivea” bitno je ovaj put zaostajalo za željenom atmosferom, tako da je opći dojam “popravilo” agresivno pjevanje.
Vodanović je uz Utkovićevu pratnju izveo tri poduže pjesme u tri dulja seta, gdje su do izražaja došli njegovi upečatljivi stihovi i smišljeno korištenje gitare koje je kulminiralo hendriksovskim korištenjem feedbacka u zadnjoj pjesmi, okrunjeno spajanjem zvučne spravice na gitaru s temom “O bella ciao”. Padelin koji je, spomenimo to kao kuriozitet, došao direktno iz Kazališne kuće gdje je na večeri Matice Zadrana znakovito izveo “Amore mio” Luigia Tenca, odsvirao je tri obrade i deset svojih depresivnih pjesama, mahom s albuma “Rubom crne šume”, koje su se odlično uklopile u Vodanovićev performans.
Prava je šteta što ova dvojica češće ne nastupaju jer svojim radom svakako zaslužuju širu pozornost publike i medija, ali i dokazuju da Zadar osim zabavnjačkog i klapskog pojanja hrvatskoj kulturnoj sceni može ponuditi i ozbiljnije umjetničke forme.
