Na društvenim mrežama ovih je dana na površinu izbio malo poznati sukob oko toga kome pripada (ninski) – šokol? Iz kojega je mjesta krenula tradicija pripremanja ovog specijaliteta i tko je zaslužan za čuvanje te tradicije? Virtualni rat rasplamsao se između Nina i susjednih Grba (u sastavu Grada Nina), jer i jedni i drugi tvrde da je šokol – njihov.
Sve je počelo tekstom u jednom mediju u kojem se najavljuje Ninska šokolijada, i u kojem jedna šokolarka kaže da bi se tradicija proizvodnje ugasila da nije bilo ove manifestacije i direktorice Turističke zajednice Grada Nina Marije Dejanović.
– Šokol se pravio prije nje, pravi se sad a pravit će se i kasnije. To je tradicija ovog kraja i ona sa tim nema nikakve veze, osim što to gura kao da je izvorno iz Nina, što uopće nije. Šokol je izvorno iz Grba a tu tradiciju su donijeli Talijani koji su došli u Grbe raditi kod Jerolima Manfreda u sušionu duhana. Šokol je tako izvorno došao iz Italije u Grbe i iz Grba se proširio u okolicu, naveo je jedan gnjevni žitelj Grba, vjerojatno i šokolar.
Odgovorio mu je drugi čitatelj, koji kaže da šokol ne može biti iz Grba, jer Grbe tada nisu ni postojale.
– Ne postoji nikakvi Jerolim Manfred, nego Jerolim Manfrin (Girolamo Manfrin). Šokol (Ossocollo) su donijeli Talijani ne u Grbe, nego u Nin, točnije u tvornicu duhana u Ninu u Ninskom polju, na čijem mjestu je nastalo mjesto Grbe. Znači šokol je ninski i proširio se na susjedna mjesta i danas ništa manje nije ni vrški ni privlački…
Javili su se i oni koji tvrde da su Grbe postojale kao stabilimento (naselje) koje je kasnije dobilo ime Grbe, ali i oni koji kažu da nije ni ninski ni grbljanski ni zatonski, nego venecijanski, budući da su ga radili Mlečani na prostoru koji je tada bio dio Mletačke republike.
