Zadarske vlasti su 1870. godine, baš kao i ove današnje čekali Državu, tadašnju Carevinu u Beču da mogu otkupiti zidine. Prva je ponuda bila bez naknade jer su ih Zadrani gradili i održavali, pa za dvije tisuće fiorina, a Beč je reagirao nakon godine šutnje Cara, ali uz cijenu od 3500 fiorina. Zadarske vlasti isplatile su cijenu za utvrde u 7 rata.

Dio je to uvijek intrigantne prošlosti nove zadarske rive koju su otkrili i izložbom približili današnjim generacijama Zadra, Denis Martinović i Edi Modrinić, povjesničari iz Državnog arhiva Zadra. Oni su autori kataloga i izložbe pod nazivom Nova riva na prijelazu 19. u 20. stoljeće koja je sinoć pred impresivnim brojem Zadrana i gostiju otvorena u Kneževoj palači.

Izložbu je otvorio ravnatelj Državnog arhiva, Ante Gverić, istaknuvši kako je nova riva živjela s političkim sistemima. Prvo se zvala po caru, pa talijanskom kralju, zatim jugoslavenskom predsjedniku a sada je Obala Petra Krešimira IV. Za mnoge Zadrane ostat će Nova riva.

Kao i slika prošlosti kada je bila izgrađena te rušena u bombardiranjima u Drugom svjetskom ratu, a svjedoče njezinoj obnovi.

Zadrani su se 70-tih godina 19. stoljeća željeli osloboditi okova obrambenih utvrda prema moru. Nakon što su ih dobili u svoje ruke srušene su da bi Zadar postao otvoren grad i pod upravom najdugovječnijeg gradonačelnika Nicole Trigaria, dobio obalni pojas s pristaništem. Poslije je uspostavljena linija Zadar - Kotor, a na rivi je bilo predstavništvo brodarske kuće Lloyd Austriaco s kavanom Lloyd.

Prvo odobrenje za gradnju kuće uz rivu od gradske općine 22. studenog 1874. godine dobio je ugledni liječnik dr. Giusppe Manzin. U toj kući izgrađenoj za godinu dana, on je proslavio 50 godine liječničke prakse, ispričao je dio života zadarske rive u tih 70 godina Edi Modrinić. Posljednja od 20 građevina bila je današnja zgrada Županije, izgrađena kao sjedište vojne komande. Do današnje zgrade Sveučilišta, izgrađene kao Licej sv. Dimitrija 1905. godine bilo je ukupno 20 građevina na rivi. Najviše ih je bilo u posjedu braće plemića Borelli i njihove sestre Silvije, čak pet.

Te su zgrade mijenjale vlasnika i namjenu, istaknuo je Martinović čija je ideja bila otkrivanje slavne prošlosti nove rive koja je bila šetnica na kojoj su uživali i članovi obitelji Habsburgovaca. Otvaranje hotela Bristol prije 120 godina bio je veličanstvena događaj u Zadru koji je kao političko središte Dalmacije otvorio svoj prvi hotel. Imao je 44 sobe, namještaj od bijelog javora u secesijskom stilu, naveo je autor izložbe koji je posudio i dio namještaja iz Narodnog muzeja kako bi ilustrirali to doba.

Autori nisu ulazili u arhitekturu i umjetnost građevina kojih više nema, a oni su izložili nacrte nekih kuća. Plafoni u današnjem već 30 godina zatvorenom hotelu Zagreb bili su visoki 4 metra. Te kuće na rivi pucale su od svijetlosti i plavetnila mora, istaknuo je Martinović i pozvao Zadrane da zarone u te dubine prošlosti do 15. prosinca do kada će izložbe biti otvorena.