Jedan prozor uz Liburnsku obalu upada u oči jer je ukrašen iz građanske potrebe da taj dio grada, ulaz u Gradsku luku dobije barem simbolično podsjetnik na blagdane.
Nije to bio poriv Zadranke koja ga je ukrasila, već onaj osmijeh koji izaziva kod prolaznika osobito onih kojima je to topla dobrodošlica. I lijepi prizor onima koji ulaze brodovima u Grad. Za one koji o nečemu odlučuju na Trgu, zapadna strana Grada kao da ne postoji.
Gradska luka njima ništa ne znači. Ni za vrijeme blagdana.
