Štandovi za brodske izlete daju se u koncesiju i zakup

i jer se radi o pomorskom dobru, za gradsku upravu taj prostor iste namjene uz more i dalje je javna površina.

Lučka uprava je za lokacije na Liburnskoj obali raspisala natječaj za koncesiju za 8 lokacija, a Grad Zadar je prije dva dana objavio natječaj za zakup javne površine za jednu lokaciju iste namjene na Obali kralja Tomislava.

LUZ koncesionira 8 mjesta s jedne strane Mosta, a Grad daje u zakup javnu površinu s druge strane prolaza na isti taj most.

Lučka uprava daje koncesiju za dvije godine, po početnoj cijeni od 4 000 eura, a Grad je za površinu od 4 kvadrata stavio početnu cijenu od 663,61 eura. I dok se čekaju rezultati natječaja LUZ-a, iz njega se zna kako je razdoblje za koncesiju od 1. svibnja do kraja listopada. U natječaju Grada Zadra samo stoji da je razdoblje zakupa do 27. listopada.

Odgovor na tu, pomalo apsurdnu situaciju dan je u slučaju terase ispred Turisthotelove kavane Branimir koju su nadležni u Gradu Zadru godinama tretirali kao javnu površinu kao i cijeli plato na Branimiru. Unatoč predloženim granicama pomorskog dobra od 2008. godine, inertnost u Ministarstvu mora koje još nije nakon 15 godina potvrdilo granice pomorskog dobra, ispada kako je to „ničija zemlja” jer javna površina nije vlasništvo već namjena.

Povjerenstvo za koncesijska odobrenja kojeg vodi pročelnik Tomislav Korona, inače pravnik po struci, terasu ispred kavane Branimir uz more ipak je polovicom prošle godine uvrstio u planu koncesioniranje. Građevinska inspekcija kao državna služba utvrdila je da je to pomorsko dobro po zakonu bez obzira na (ne)ucrtane granice.

Kako li će tek komunalni redari nadzirati pomorsko dobro kada im se spornim zakonom daju te ovlasti, osobito u gradu na moru u kojem su granice pomorskog dobra na čekanju 15 godina.