Zadarski književnik i predsjednik Hrvatskog književnog društva Ogranka Zadar Nikola Šimić Tonin osuđen je na kaznu od 1.692 eura (12.750 kuna) zbog višestruko iznošenih kleveta protiv drugog književnika i nekadšnjeg predsjednika zadarskog ogranka Društva hrvatskih književnika Tomislava Marijana Bilosnića, što će morati uplatiti u državni proračun. Oštećeni Bilosnić istom je presudom upućen u privatnu parnicu, u kojoj bi temeljem ove presude, postane li pravomoćna, trebao dobiti i privatnu naknadu.
Šimić je, prema presudi, na svojoj Facebook stranici 2016. godine napisao „Molim institucije vlasti da Udrugama omoguće nesmetan rad i otklone od njih ovu pošast koja je od podkornjaka gord”. Na portalu Tjedno.hr objavio je tekst ,,Goran Babić i dežurni pjesnik JNA u Zadru” pri čemu Bilosnića označava „dežurnim pjesnikom JNA u Zadru”, aludirajući da je bio službenik komunističkog režima, a zatim naknadno i tekst „Gdje je novac koji je godinama pristizao za rad tek osnovanog ogranka DHK”, u kojem od župana Zadarske županije traži da opozove nagradu koja mu je dodijeljena budući da se sam za nju predložio, odnosno preko svoje udruge 3000 godina Za dar te se pita „gdje su nestale vojničke plaće Umjetničkog voda Zadar kom je zapovjednik bio TMB”.
U svojim tekstovima navodio je i da je njegov sukob s Bilosnićem započeo kad mu je ukrao pjesmu o Vukovaru, da je Hemingway iz Zemunika Donjeg, da „otvara svaki kulturni kokošinjac grada”, da je obučen kadar Udbe, da je prepisao svoj roman Iški kralj od Šime Gržana, da u niti jednoj drugoj zemlji nema srednjoškolca sa 70 godina koji sjedi u Nadzornom odboru kazališne kuće… U komentarima je čak i prizivao njegovu smrt. Uglavnom je cilj bio Bilosnića prikazati kao suradnika nedemokratskih institucija komunističkog režima, Stipe Šuvara, Sime Dubajića, a ne kao domobljuba.
Sutkinja je ocijenila kako je Šimić time iznio neistinite činjenične tvrdnje koje mogu škoditi Bilosnićevoj časti ili ugledu, znajući da su neistinite, pa je počinio kazneno djelo protiv časti i ugleda, odnosno klevetu. U iskazu sudu Šimić je smatrao da su njegove tvrdnje u zastari, nije izrazio nikakvo kajanje ili žaljenje naspram učinjenoga te je sa svojim postupanjem nastavio tijekom cijelog vođenja kaznenog postupka.
– Okrivljenik je sustavno uporno i namjerno klevetao privatnog tužitelja iznoseći neistinite tvrdnje kako za njegov rad kao književnika (da je lopov, plagijator, bez diplome, srednjoškolac, koji krade djela mladih umjetnika i zbog kojega ovi napuštaju Hrvatsku) a također je privatnog tužitelja klevetao i kao osobu (da je udbaš, štakor iz rupe, pas koji treba krepati, dežurni pjesnik doma JNA ). Svim ovim iznesenim tvrdnjama koje je okrivljenik sustavno ponavljao s namjerom da našteti časti i ugledu privatnog tužitelja, koje je iznosio s namjerom putem tiska i društvenih mreža i koje su time postale dostupne velikom broju osoba, ostvario je sva obilježja produljenog kaznenog djela klevete, pa ga je sud za učin istoga proglasio krivim, navodi se u presudi.
