Još je samo nekoliko dana do novogodišnjeg darivanja. Vrijeme je da sami sebi postavimo izazov i umjesto upadanja u potrošačku groznicu predblagdanskog vremena izaberemo kraj prosinca i takozvano „vrijeme darivanja” provesti održivo, poručuju iz udruge „Eko-Zadar”.
– Svake godine u prosincu slušamo rezultate različitih anketa gdje se građanke i građane pita koliko će potrošiti za blagdane, a zatim se rade financijske procjene koliko smo na nacionalnoj razini ukupno potrošili u odnosu na prošlu ili neku drugu referentnu godinu. Različiti medijski sadržaji kojima smo izloženi u prosincu služe, namjerno ili ne, upravo povećanju potrošnje. S aspekta konzumerizma, osoba je – potrošač, a promicanje potrošnje, pogotovo u blagdansko doba, postaje oblik društvenog pritiska i generalno gledano pripremit ćemo više hrane nego što možemo pojesti, kupiti nove prigodne dekoracije, u pravilu plastične, i kupiti poklone. Nama u okolišnim organizacijama svakako nije cilj biti nekakav „Grinch” koji želi ukrasti veselje blagdanskog druženja, ali smatramo da blagdanski ugođaj, uključujući i darivanje, neće donijeti ništa manje zadovoljstva ako ih učinimo okolišno odgovorima. Zašto naš razlog za darivanje ove godine ne bi istodobno bio i čin okolišnog aktivizma? Zašto obitelji i prijateljima ne bismo predložili da ove godine blagdansko darivanje bude „eco-friendly”?, kaže Nives Rogoznica, dopredsjednica udruge „Eko-Zadar”.
-Pišući prije nekoliko tjedana post koji se bavio promicanjem darivanja „second hand” stvari nastojala sam istražiti zašto uopće poklanjamo i ispostavilo da se da za to znanost nema definitivno objašnjenje, ali postoji niz teorija i vrlo zanimljivih stručnih članaka. Poklanjanje je univerzalno ponašanje ljudi koje još uvijek čeka na zadovoljavajuće objašnjenje od strane društvenih znanosti, tvrdi John F. Sherry, Jr. u članku „Gift Giving in Anthropological Perspective”. Rusell Belk je u članku „Gift Giving Behavior” iz 1979. identificirao četiri funkcije darivanja; komunikaciju, društvenu razmjenu, ekonomsku razmjenu i socijalizaciju. Marcel Mauss je prije čitavog stoljeća izrazio ideju kako se na dar može gledati kao na prototip ugovora. Autori u području psihologije darivanje će nerijetko promatrati kao izraz identitetske ekspresije ili samoprezentacije, a može se naići i na podatak da u darivatelja čin poklanjanja dovodi do izlučivanja dopamina, neurotransmitera zaslužnog za dobro raspoloženje. Većina nas voli poklanjati i primati poklone, a i sam odabir dara i vrijeme koje provedemo razmišljajući o prikladnom poklonu za pojedinu osobu govori i o našoj privrženosti i poštovanju. Iz naše bismo perspektive, međutim, željeli predložiti da cijeli taj proces koji nas veseli učinimo ujedno i okolišno odgovornim, kaže Rogoznica.
Posljednjih godina mnogo se govori o tome kako je sadašnju linearnu ekonomiju, karakteriziranu kupnjom novog koje vrlo brzo bude odbačeno kao staro, nepotrebno ili nezanimljivo, nužno zamijeniti cirkularnom ekonomijom u kojoj resurse uložene u stvaranje proizvoda maksimalno čuvamo omogućujući da se kroz recikliranje vrate u proizvodni proces.
– To ovako rečeno zvuči pomalo apstraktno i možda nedovoljno jasno što bi pojedinac mogao učiniti da tome doprinese. Jedan od najvažnijih zahtjeva cirkularne ekonomije je generalno smanjenje proizvodnje otpada što se u životu pojedinca najlakše može ostvariti kao izbjegavanje kupnje nepotrebnog i ponovno korištenje, takozvani „reuse”. Danas i Hrvatskoj ima internetskih stranica na kojima se mogu nabaviti različiti predmeti „iz druge ruke”, postoji niz video zapisa o tome kako od različiti starih predmeta, uz malo kreativnosti, napraviti nešto što može imati novu uporabnu ili dekorativnu svrhu. Umjesto pretraživanja trgovina u potrazi za poklonima, želimo predložiti upravo takva rješenja kojima se neće stvarati novi otpad. Prije godinu ili dvije, jedna je naša kolegica za sve nas pripremila jestive darove u obliku različitih džemova, i to vrlo personalizirano, koje je sama pripremila i stavila u reciklirane staklenke. Među prijateljima, umjesto nabavljanja po jednog dara za svaku osobu, možemo predložiti da svatko donese samo jedan dar, a kroz igru razmjene darova svatko će jedan dar i dobiti. Ponekad čujem kako je ljudima to malo nezgodno i boje se da ne ispadnu škrti, ali rekla bih da je vrijeme da se oslobodimo i tog aspekta konzumerističkog pritiska jer na koncu – poklon nas, osim možda u dječjoj dobi kada snažno želimo baš određenu stvar, najviše veseli jer je pokazatelj pažnje i privrženosti bliskih osoba, zaključuje Rogoznica.