Centar za mlade postat će centar za stare dok se otvori, ali i dok se riješi susjedna ruševina. Zapravo je tragikomična situacija u tom prostoru nekadašnje vojarne Stjepana Radića, građena dobrim dijelom za vrijeme Italije.
S jedne strana obnovljena zgrada kroz EU projekt pod nazivom Centar za mlade u koji se uselila tek Gradska knjižnica. Upravo je i bivši ravnatelj Gradske knjižnice Ivan Pehar potencirao uređenje te građevine koja je bila sklonište za narkomane i skvotere te smetlište.
Milijuni iz nekog europskog programa utrošeni su u okoliš prema projektu zvanom džungla, a dvorište i dalje zjapi prazno i neiskorišteno. Smeće i dalje na istom mjestu, nekadašnja menza kao filmska kulisa za snimanje apokalipse. Istog apokaliptičnog stanja je i ruševna zgrada koja se spaja s uređenom zgradom Centra.
Za takvo stanje nije kriv samo Grad već gospodar – Država koja kako je već poznato inertno pušta da propadaju nekretnine na koje se inače vole upisati kao vlasnici. I kada ih pitaš, ne reagiraju – mudro je biti čuđenje za budućnost. Opterećeni su, zauzeti ili ih nema dovoljno, a možda to ne žele dati onom tko traži.
Ništa od svega toga ne može biti opravdanje za ruglo usred grada iz kojeg je prije koji dan iskočio jedan od tamnoputih koji se viđaju po Gradu i žicaju novac.
Skvoteri se skrivaju i stanuju u ruševnoj zgradi. Bilo ih je i u susjedstvu prije uređenja zgrade Centra za mlade
Tu je zgradu tražila Županija, a tražio je i Grad Zadar. Iz Županija u kojoj su, kako doznajemo, mislili da će im nedostajati uredskog prostora, spremni su je prepustiti Gradu. Dok se uređivao Centar za mlade, Grad ga je planirao proširiti i na taj prostor. Nije teško kada imaš EU financiranje. Ali kad ne znaš što ćeš s već uređenim prostorom koji uz takvu ruševinu, bez održavanja još više propada, onda izgleda kao da su tu ruševnu građevinu, iz Grada pustili zaboravu.
Zapravo bi je trebalo srušiti – ali što će Država koja uporno šuti, na to reći.
Njih bi na taj čin trebala prisiliti građevinska inspekcija.