Hodočasnička sezona u svetištu sv. Šime u Zadru počela je u subotu, 24. veljače, večernjim misnim slavljem koje je u crkvi sv. Šime u Zadru predvodio don Damir Šehić, čuvar svetišta sv. Šime.
Početak organiziranih hodočašća župa iz Zadarske nadbiskupije te cjelokupnog hodočasničkog kalendara koji podrazumijeva slavlja zavjetnog dana osmog u mjesecu, jer to je datum Šimine svetkovine (8. listopada) i mjesečne duhovne obnove „počinje u korizmenom vremenu koje nas potiče da intenzivnije živimo djela Gospodnja: da ljubimo bližnje, da molimo, postimo, odvojimo od onoga što imamo i damo onima koji nemaju. To je korizmeni put kojeg smo pozvani živjeti kako bi Bog pročistio naš duh i kako bi nam dao da osjetimo blagodati koje Gospodin daruje svakome od nas“, rekao je don Damir u propovijedi.
U duhu potrebe darivanja, don Damir je istaknuo zasluge i primjer hrvatsko – ugarske kraljice Elizabete Kotromanić koja je dala izraditi škrinju sv. Šime koja je najdragocjenije srednjovjekovno zlatarsko djelo u Hrvatskoj; 1380. g. Škrinju je izradio i potpisao se kao autor toga djela majstor Franjo iz Milana.
Kraljica Elizabeta htjela je imati muško potomstvo i dala je više od 250 kg srebra za izradu škrinje, da u njoj bude tijelo sv. Šime.
„Taj čin kraljice je znak njene vjere i želje za zagovorom sv. Šime. Koliki kršćani danas žele učiniti nešto dobro? Koliki bogati i imućni ljudi danas žele učiniti nešto dobro i pomoći nekome? Kršćani to čine iz ljubavi prema Bogu. Zato želimo i trudimo se biti oni koji se odriču i svoga materijalnoga, kako bi pomogli ljudima u potrebi. To je tipično kršćansko. Ako kršćanin ne odvaja od sebe, ako nije spreman dati milostinju, pomoći drugome, bratu u nevolji, onda je zakazao i nešto nedostaje u toj vjeri. Svi zajedno uvijek se moramo truditi primijetiti onoga tko je u potrebi, u našoj prisutnosti“, potaknuo je don Damir.

Istaknuo je da je Elizabeta kao kraljica molila, darivala i davala od sebe ono što vrijedi. Rodila je tri kćeri, a njena najmlađa kćer Hedviga postala je poljska kraljica i kraljica Litve gdje je također bila evangelizatorica. Svetište sv. Šime dobilo je krajem 2023. godine relikviju sv. Hedvige iz Poljske koja će se uskoro postaviti u blizinu Škrinje sv. Šime u prezbiteriju crkve.
Propovjednik je rekao da su „na ovom svijetu ruke sv. Šime jedine sačuvane ruke koje su držale Gospodina Isusa. Među kostima Isusovih suvremenika su apostolske kosti, ali nijedno tijelo koje je bilo u neposrednoj Isusovoj blizini, štoviše, čovjeka koji je držao Isusa u svojim rukama, nije sačuvano u cijelosti kao tijelo starca Šimuna. On prebiva u hramu u Zadru. Njegove kosti nisu sačuvane pod nikakvim posebnim mikroklimatskim uvjetima. Nalazi se iza stakla iza kojeg je velika hladnoća, kad je zima, a kad je ljeto, onda je tu velika vrućina. Fascinira da neko tijelo može opstati dvije tisuće godina – da ne zaudara, da tijelo nije pretvoreno u prah i pepeo, a izloženo je tolikoj atmosferi, ljudima koji dolaze u njegovu prisutnost, pogledima – i da njegovo tijelo može biti tako neraspadnuto. Tijelo sv. Šime nije s ničim tretirano, nije mumificirano, medicina nije s ničim intervenirala da ga sačuva. Bog je učinio da ga je sačuvao kako bi posvjedočio da ne može propasti onaj koji je dirao njegovo Presveto tijelo, taj ne može biti izgubljen. Koliko tek više biva sačuvana, besmrtna i vječna naša duša koja dodiruje Božje tijelo po pričesti, sakramentima, svetoj ispovijedi, ako uistinu vjerujemo u Božju prisutnost“, istaknuo je don Damir.