Zadar je postao grad metalnih ograda kakav se obično viđaju na događanjima u javnom prostoru. Zadarska firma koja ih iznajmljuje posljednjih par godina ima dobre klijente. Od Zadarske županije, preko Grada Zadra, do Kazališta lutaka.
S tim metalnim ogradama rješava se nemoć da se nešto popravi, a služe kao ograđivanje od odgovornosti.
Posljednji dokaz tome je Zadarska županija koja godinama nije se takla održavanje povijesne građevine u kojoj ima sjedište. Kao da će ih Država kazniti jer su sanirali konstrukciju koja se raspada. Sada kada je ona opasna za prolaznike stavljena je ograda kao upozorenje da može nekome nešto pasti po glavi.
Ne može nitko reći da nije znali i provlačiti se uz zgradu koja bi se do kraja godine trebala napustiti i prepustiti navodno Gradu Zadru.
Oni su još ažurniji i ne znaju što bi s prostorom kojeg obnavljaju jedino kada im dođu milijuni iz EU fondova. A kada treba sanirati običnu kamenu ogradu na Trgu pet bunara, koji je na žalost, također zapušten zadarski povijesni prostor, onda se stavi ograda. U proračunu nema novaca za taj sitan iznos jer ga je ona zločesta oporbe opet blokirala.
S tim metalnim ogradama, kao što smo već pisali, „zasađeni“ je park Vladimira Nazora i Perivoj kraljice Jelene Madijevke. Tražio je to Odjel za komunalne djelatnosti koji je naručio i elaborat sigurnosti nakon što do danas nisu zaštitili bedem iznad otvora u bastionu u kojem je smrtno stradao mladi Irac. Prošlo je dvije godine od tog pada.
Malo više godine se govori o sanaciji krovišta Sv. Dominika u kojem je nastalo zadarsko sveučilište. Korisnik je Kazalište lutaka koje nikako da zatvori financijsku konstrukciju s osnivačem i Ministarstvom kulture. Oni su im poslali ugovor bez potpisa ministrice Obuljen Koržinek koja je to „zaboravila“. Iz Ministarstva kulture na tu temu nikad nismo dobili odgovor.
Komunalni redari su naložili Kazalištu lutaka postavljanje ograde. Zato još jedno javno pitanje: što rade zadarski konzervatori po ovim ogradama u povijesnoj jezgri Grada.
Metalne ograde na Istarskoj obali još nije objasnio ni jedan ravnatelj Lučke uprave koja u održavanje tog zapuštenog prostor s raspadajućim carinskim paviljonom nije uložila kune, a kamoli eura.