Pojavio se mladi krumpir na pijaci – “odakle je”, pitanje je koje su postavljali subotnji kupci. “Iz Sukošana.” Hm!? Tamo sve više rastu apartmani iz debele zemlje na kojima su bili vrtovi. “Ima mladog krumpira i u Prkosu”, informacija je iz drugog štanda. “Miriše zemlja ravnokotarska”, potvrđuje kupac koji se sjeća da je mladi krumpir godinama bio 10 kuna. Zadarska cijena trebala bi biti utješna u odnosu tri eura pošto je kilo mladog krumpira na „pijaci“ u Dubrovniku.
“Miriše i pijaca”, poentira prodavačica na Relji. Kako ne, po travama sa štanda poznatog nam Pavića.
I dok su one suhe, na štandovima buja zelenjava od šparoga čija cijena više nije važna, preko artičoka koji su i dalje euro po komadu, do biža. Proljetno povrće koje i djeca vole prodaje se po 7 eura za kilogram neočišćenih, dok se pola kilograma očišćenih prodaje za šest eura. “Isplati se”, uvjeravaju prodavačice užurbane domaćice.
Kralj pijace krije se u jednoj kutiji: fažolet, odnosno zeleni grašak samo po 10 eura za kilogram. Po ničemu nije neodoljiv.
Ali su zato slatke trešnje, uvjerava prodavačica koja ima svoje kupce – cijena im je osam eura. Ista kao na štandu voća, gdje izgledaju malo drugačije i tko bi više pitao odakle su, kada imamo samo „domaće“ jagode.
Cijene su na tržnici uvijek ujednačene – to je očito cehovski dogovor – od veletržnice do radnog mjesta. I čemu ih onda isticati kao i mjesto proizvodnje, što je ako se dobro sjećamo bila zakonska obaveza i tema inspekcijskog nadzora. No, kod nas se sve brzo zaboravi, a red se ne želi uvesti.
Ostaje gorka spoznaja da su cijene voća i povrća s eurima otišle u nebesa i da to mnogi na zemlji više ne mogu sebi priuštiti – i za gušt je preskupo.