Marko Vučetić u svojoj kolumni za Autograf komentirao je izjednačavanje plaća u zadarskoj Čistoći s onima u prosvjeti.
Neposredno prije održavanja ovogodišnjeg Eurosonga postignut je sporazum između sindikata zaposlenika i direktora zadarske Čistoće o povećanju plaća. Direktor je slavodobitno izašao u javnost s podatkom kako će radnici, zaduženi za uklanjane i zbrinjavanje otpada i smeća, nakon ovog dogovora biti plaćeni kao i profesori.
Naravno, ovdje nije riječ o preplaćenosti radnika Čistoće nego o potplaćenosti prosvjetara. Nisam pristaša rečenica koje počinju s onim licemjernim ”nemam ništa protiv toga”, jer, bez ikakvog okolišanja, imam nemjerljivo svega i svačega protiv društva koje smatra da je potrebno, jer ne postoji neka bitna razlika, izjednačiti rad onih koji uklanjaju smeće i otpad s ulica s radom onih koji uklanjanju spoznajno smeće i otpad odraslih iz dječjih umova.
(…) Zadatak učitelja, nastavnika i profesora je da to smeće trajno uklone iz dječjih umova, da djecu oslobode od našeg licemjerstva, laži i zabluda i da im pomognu da se razviju u autonomna, dostojanstvena, zrela i istinita odrasla ljudska bića. Znanje ima tu snagu, ono otvara perspektive, jača samopoštovanje, lišava predrasuda i mijenja čovjeka. Neznalica i znalac ne žive istim životom, oni nemaju istorazinski humani dinamizam. (…)
Profesori su glasnogovornici istine, umjetničkog genija, vještina i vrijednosti dosadašnje ljudskosti. Oni nam, na institucionalnoj razini, posreduju cjelovitost povijesno ostvarene ljudske biti. Ne možemo živjeti kao ljudi ako živimo izvan dohvata dosadašnje aktualizirane ljudskosti. Ovo je razlog zbog kojega su u hrvatskom društvu izjednačeni pometači ulica i profesora. Naša država želi građane bez realizirane ljudskosti, potiče neznanje i posluh, ona želi obraćenike na hrvatstvo.
Čistači ulica i čistači spoznajnog otpada izjednačeni su po statusu, društvenom ugledu, složenosti poslova i plaći. Naše društvo je napokon dobilo ono što zaslužuje. Uostalom, svako društvo dobije ono što traži, pa je tako i hrvatsko društvo u pokušaju dobilo ono što zaslužuje – hrvatsko društvo se ne može odvojiti od smetlišta, piše između ostalog Vučetić u svojoj kolumni na Autografu.
