Nakon 14 godina borbe ekoloških aktivista i lokalnih organizacija s državnim institucijama primiče se kraj problemu Crnog brda. Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost (FZOEU) otvorio je ponude za sanaciju ovog odlagališta opasne sirovine te je najpovoljnijom, odnosno jedinom valjanom među šest pristiglih, ocijenio onu Kemokopa iz Dugog Sela, koji je ponudio cijenu od 14 milijuna eura bez PDV-a, odnosno 17,5 milijuna s PDV-om za obavljanje tog delikatnog zadatka.
Priča o Crnom brdu započela je 2010. godine kada je posao otpadnu silikomangansku i feromangansku trosku, iz koje su izvučeni vrijedni metali, na iznajmljenu privatnu parcelu u Biljanima Donjim MLM Group-Zagreb d.o.o. I ona je na kraju završila u stečaju, a ministarstvo je u više navrata mijenjalo ocjenu radi li se o štetnom otpadu ili iskoristivom materijalu. Sve bi to vjerojatno i danas trajalo da Europska komisija nije kaznila Hrvatsku zbog neprovođenja mjera zaštite okoliša i naložila da se troska ukloni.
Jedan od glavnih problema zasigurno je sastav troske, koja sadrži određene koncentracije opasnih i kancerogenih tvari. Brdo potječe iz bivše Tvornice elektroda i ferolegura u Šibeniku (TEF), gdje je dugi niz godina djelovala kemijska industrija. Budući da troska nastaje preradom manganske rude, koja je uvožena iz različitih zemalja, otpadni materijal varira u sastavu. To predstavlja izazov za izvođače zainteresirane za oporabu troske, a neki su tražili da se taj otpad klasificira kao opasan. Izvještaji o sastavu brda temelje se uglavnom na procjenama i prosječnim vrijednostima zbog neujednačenog sastava – koncentracije određenih opasnih elemenata prelaze dozvoljene granice u nekim uzorcima, dok su u drugima unutar prihvatljivih granica. Pojedine su se tvrtke žalile da rezultati tih analiza nisu reprezentativni te da su provedeni na premalom broju uzoraka. Naručitelj je, međutim, ostao pri zaključku da se radi o neopasnom otpadu, objašnjavajući kako većina uzoraka pokazuje koncentracije ispod dopuštenih vrijednosti. Dokumentacija priložena uz natječaj uključivala je izvještaje i vještačenja o sastavu i mogućnostima oporabe troske s Crnog brda.
Na raspisani natječaj pristiglo je šest ponuda. Najskuplje je bila ponuda domaćeg Sarađena, koji se ponudio sanirati trosku za 23,75 milijuna eura s PDV-om, Međutim ni takva visoka ponuda nije zadovoljila uvjete natječaja, jer Sarađen nije dokazao da ima relevantno iskustvo. Naime, Sarađen se za posao javio s podizvođačem CE-ZA-R, tvrtkom koja je u vlasništvu Petra Pripuza te su upravo oni dali 100 posto referenci koje je Sarađen priložio na natječaj. Istovremeno, iako su ponudili sve reference, tvrtka Pripuza trebala je sudjelovati u radovima vrijednosti tek 0,90 posto od ukupne ponude što je FZOEU ocijenio neprihvatljivim. Odnosno, kako piše “nije dovoljno za uspješnu realizaciju ugovora, s obzirom da iz ponuditeljeve ponude proizlazi da podugovaratelj koji ustupa reference (100%) za prethodno izvršene radove sudjeluje u izvršenju predmeta nabave u zanemarivom udjelu od svega 0,90% vrijednosti cijele ponude”.
Slično je bilo sa zajednicom ponuditelja iz Splita, koja se oslanjala na iskustvo tvrtke iz Posušja, ali nije imala priložene valjane reference. Najnižu ponudu od 16.966.250 eura s PDV-om dale su dvije tvrtke iz Kutine, koje su se oslanjale na iskustvo WEG kolektora d.o.o. iz Beograda, ali ni oni nisu dostavili „ažurirane popratne dokumente“.
Ranije je bilo predviđeno da se Crno brdo sanira do ljeta 2025. godine, no zbog dugog trajanja natječaja a zatim i posla kojeg treba obaviti, taj se rok neće ispoštovati.