Mini kompostana najnoviji je projekt Društva prijatelja parka Žmirići, a cilj je potaknuti građane da zeleni otpad odlažu na jedno mjesto uz dvostruku korist, objašnjava Radenko Vrkljan, jedan od osnivača i predsjednik te udruge. Naime, kompost će se koristiti za oživljavanje dijelova koji su stradali erozijom, a istovremeno će građani imati mjesto na kojem će odlagati zeleni otpad bez da se stvaraju mjestimična divlja odlagališta koja predstavljaju rizik od požara.
- Tri mjeseca je prošlo i već je zaživjelo, ljudi dovoze otpad iz vrta i okućnice i odlažu ga tu. Problem je kad su to mjestimične neuređene hrpe po šumi jer, osim požara, one privlače drugi otpad, krene od suhih grana, pa dođe paleta, pa madrac i frižider, kazuje nam Vrkljan uz opasku da je u gaju ostalo nekoliko manjih mjesta koja trebaju sanirati.
Mini kompostana samo je jedan od brojnih projekata ove udruge koja je osnovana 2021. godine, iako su i prije toga, od 2018. bili aktivni kao građanska inicijativa.
- Mi koji živimo u ovom kvartu smo ovuda prolazili i sve je bilo zaraslo pa smo počeli sami čistiti, a onda su nam pomogli Nasadi i Čistoća, izvukli smo puno kamiona smeća i glomaznog otpada. Sada već kontinuirano imamo volonterske akcije čišćenja i uređivanja, kazuje Vrkljan i dodaje da na raspolaganju imaju i nekoliko specijaliziranih strojeva, drobilicu granja i prikolicu.
Naravno, sve to ne bi uspjeli sami pa Vrkljan naglašava dobru suradnja koju udruga ima s Nasadima, Čistoćom i Odjelom za komunalne djelatnosti i zaštitu okolišu. Nisu svi iz Grada jednako susretljivi, ali ovo su najvažniji. – Evo nedavno kad je puhao jači vjetar, na staze su se srušila stabla, zvali smo Nasade i oni su već maknuli za stabla da staze budu prohodne i sad će ih odvesti kamionima.
U nekoliko godina postojanja ove udruge, koja danas broji impresivnih 140 članova, kroz šumu su uređene staze, postavljene su klupice i koševi za smeće, postavljeni su hoteli za kukce, a posađeno je i preko 300 sadnica novih stabala.
– Po akciji se odazove 20 do 30 volontera, što je dosta. Označili smo sve sadnice, a imaju i ovu plastičnu zaštitu okolo, to je bio nekakav građevinski otpad koji smo pronašli i onda iskoristili na ovaj način.
Međutim, trebat će još dosta vremena da posađena stabla narastu i nadoknade ono što je izgubljeno projektom novog raskršća na Žmirićima. Gaj se protezao na 7,25 hektara, a zbog radova je izgubio 2,500 metara kvadrata te je posjećeno 40 stabala.
- O svemu smo bili obaviješteni, bilo je to transparentno, ali je tužno. Osim u samom gaju, posjećena su stabla i u okolici, ukupno oko 420 stabala, teško je to nadoknaditi, povećana je površina koja se zagrijava.
Problem predstavlja i vandalizam zbog kojeg klupe često završe na drugom kraju parka, a uništen je i jedan od hotela za kukce. Nadalje, privatni investitori koji su izgradili zgrade i vile na okolnim terenima ne mare previše za okoliš. Koriste javnu površinu za odlaganje materijala dok traje gradnje, a nakon završetka ne trude se vratiti površinu u prvobitno stanje. Dobro je pak što je već izgrađeno sve što se izgraditi da, pa daljnje devastacije i sječe ne bi trebalo biti.
- Trebaju nam ovakvi prostori, ovo je jedna od najvećih zelenih površina u gradu i ona se mora sačuvati. Zato mi nisu jasne inicijative pojedinih vijećnika da se ovdje izgradi škola, ima prostora i mjesta gdje s ona može graditi kazuje Vrkljan koji se nada da će građani početi doživljavati ovaj prostor sastavnim dijelom grada, a ne kao nešto izvan granica grada. – Stvarno nije daleko, može se doći i pješice, voljeli bismo otvoriti suradnju s obližnjim školama i voditi djecu nižih razrade u edukativne obilaske. Već smo dovodili vrtiće i moram reći da djecu uživaju.
Cijelo vrijeme govorimo o gaju, a ne o parku jer park moraju proglasiti Grad i Županija. – Nije park jer nije još to toliko uređeno, nemamo posađenu travu, gredice, ovo je baš mediteranska šuma, objašnjava Vrkljan koji se nada da bi ovo jednog dana mogao postati arboretum ili čak pravi botanički vrt.
- Botanički vrt je zahtjevniji projekt jer iziskuje više zaposlenih, ima svoje uvjete i zaposlene stručnjake. Arboretum je izglednija opcija, ali mislim da je to smjer u kojem bismo trebali ići.
Gaj je doista zaživio, što potvrđuje i naša šetnja s Vrkljanom tijekom koje susrećemo stariju gospođu koja šeta svog labradora i srdačno pozdravlja. Nailazimo uskoro i na trkačicu kojoj je sigurno dobro došao hlad ove šume za prijepodnevni jogging. Prostor je dovoljno velik da pruži skriveni kutak mira za svakog posjetitelja, zaključuje Vrkljan.
