Vršiteljica dužnosti ravnateljice Narodnog muzeja Zadar Vesna Sabolić dostavila je pisani odgovor županijskom vijećniku Davoru Čerkuču, koji je na prošloj sjednici ustvrdio kako je bivši predsjednik Upravnog vijeća Radomir Jurić podnio ostavku jer nije htio dignuti ruku za nju te kako je umjesto zapošljavanja mladih tendencija župana Božidara Longina na sva rukovodeća mjesta stavljate umirovljenike, pa bi umjesto u škole ubuduće trebao obilaziti domove umirovljenika, u kojima crpi kadar.
Iako pitanje nije bilo upućeno njoj nego pročelniku Ivanu Šimuniću, Sabolić je ponukana „nizom insinuacija i netočnosti“ dostavila odgovor.
– Dr. sc. Radomir Jurić je u pisanoj formi, a i meni usmeno obrazložio ostavku svojim privatnim i zdravstvenim razlozima. Obična je insinuacija da je dr. sc. Jurić podnio ostavku, citiram, “jer nije htio dići ruku za V. Sabolić”. Ta je tvrdnja ne samo činjenično neistinita nego i zdravorazumski potpuno nelogična s obzirom da je gospodin Jurić imao priliku i mogućnost dignuti ruku za bilo kojeg kandidata koji po njegovoj ocjeni ima najbolji program. To su, dakle, činjenice.
No, osim golih činjenica, podsjetila bih ovim povodom na etički kodeks i društveni utjecaj koji vijećnici nedvojbeno imaju, i koji bi u skladu s time, prilikom obavljanja svog posla trebali provjeriti točnost informacija koje plasiraju. To im nalaže dignitet vijećničkog statusa i vjerodostojnost poruka i kritika s kojima izlaze u javnost. Plasiranje sa skupštinske govornice netočnih i neprovjerenih tvrdnji koje nemaju nikakvo činjenično pokriće, predstavlja obezvrjeđivanje temeljnih ljudskih i društvenih vrijednosti kao i ustavnih prava građana.
U konkretnom slučaju radi se o korištenju vijećničkog prava s ciljem manipulativnog postupanja kako bi se postigao željeni efekt preko javnih medija širenjem neistina, difamacija i diskriminatornog govora protiv konkretne osobe u pogledu njezine životne dobi. To je protivno Zakonu o suzbijanju diskriminacije (NN 85/08, 112/12) kojim se osigurava zaštita i promicanje jednakosti kao najviše vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske, te se stvaraju pretpostavke za ostvarivanje jednakih mogućnosti i uređuje zaštita od diskriminacije građana, između ostalog i na osnovi njihove životne dobi (čl. 1. Zakona).
Neupitno je pravo vijećnika da postavljaju pitanja, komentiraju, kritiziraju, iznose svoje osobne, političke, stranačke, koalicijske i bilo koje druge preferencije, ali im upravo vijećnički položaj nalaže da pritom vode računa o istinitosti i etici.
Na koncu, nije naodmet navesti da postoje i zakonske odredbe o zapošljavanju radnika koji su stekli pravo na mirovinu, jer se očito u konkretnom vijećničkom pitanju aludira ili referira i na taj aspekt. Praćenje i poznavanje legislativne prakse u RH kao i poštivanje načela jednakosti pred zakonom trebala bi biti dužnost svakog vijećnika koji savjesno i odgovorno obnaša svoju javnu dužnost, odgovorila je Sabolić.