Nakon Zagreba, Rijeke i Osijeka, studij logopedije trebao bi se otvoriti i na Sveučilištu u Zadru. Naime, trenutno je u postupku akreditacije, a čeka se dopusnica za pokretanje studija. Magistre logopedije i asistentice Sveučilišta u Zadru, Mihaela Đurenec i Lucija Milić, gošće emisije Znanje imanje na Radiju 057, istaknule su važnost ovog koraka za lokalnu zajednicu u kojoj su u privatnim kabinetima liste čekanje duge i po godinu dana za logopedsku terapiju.
“Zaposlene smo kao asistentice pri Sveučilištu u Zadru gdje se upravo pokreće studij logopedije. Dok čekamo njegov početak, organiziramo aktivnosti u lokalnoj zajednici s ciljem podizanja svijesti o poremećajima jezika, govora i komunikacije”, objašnjavaju Mihaela i Lucija koje su ujedno i doktorandice na poslijediplomskom sveučilišnom doktorskom studiju Poremećaji, jezika, govora i slušanja u Zagrebu.
Jedan od primjera njihovog angažmana bilo je nedavno predavanje u sklopu Tjedna mozga, održano u Gradskoj knjižnici u Zadru. “Fokusirali smo se na afaziju kao posljedicu moždanog udara. To je stečeni poremećaj koji zahvaća jezik i komunikaciju te nastaje nakon lokaliziranog oštećenja mozga. Moždani udar najčešći je uzrok, no afazija može nastati i zbog drugih oštećenja mozga”, pojasnila je Lucija Milić.
Afazija se manifestira na različite načine, pa su simptomi individualni. “Postoji receptivna afazija, kod koje je razumijevanje otežano, te ekspresivna, gdje je izražavanje otežano i puno zastoja. Druga podjela uključuje fluentnu i nefluentnu afaziju – fluentna zvuči kao da osoba govori tečno, ali bez smisla, dok se kod nefluentne osobe muče s izgovorom riječi”, dodala je Milić.

Mihaela Đurenec i Lucija Milić
Logopedice naglašavaju važnost rane intervencije u rehabilitaciji pacijenata s afazijom. “Ako se s terapijom krene što prije, oporavak može biti i dvostruko uspješniji. Posebno su zanimljivi slučajevi dvojezičnih osoba, kojima se ponekad prvo vrati nedominantni jezik”, istaknula je Mihaela Đurenec.
Važna je rana intervencija i dostupnost usluge
Zadar trenutno ima samo dvije logopedkinje koje povremeno rade na Odjelu neurologije, iako nisu primarno tamo zaposlene. “One obavljaju procjenu pacijenata, no broj osoba kojima je potrebna pomoć mnogo je veći od kapaciteta koje imamo. Ako u bolnici nema logopeda za ranu fazu oporavka, pacijenti odlaze na rehabilitaciju u toplice, ali kada se vrate kući, često im nedostaje podrška”, upozorila je Đurenec.
Logopetkinje ističu prijedlog novog zakona o logopedskoj djelatnosti koji bi proširio zapošljavanje logopeda u domove zdravlja i druge javne ustanovama i time učinio ovu uslugu dostupnijom široj javnosti.
Logopedi su ključni dio interdisciplinarnog tima u rehabilitaciji osoba nakon moždanog udara. “Moždani udar ne utječe samo na fizičko zdravlje, već i na psihu pacijenata i njihove obitelji. Naš cilj je pomoći osobi da se što bolje vrati u svakodnevni život”, zaključila je Milić.
Logopedi rade sa svim dobnim skupinama
Logopedska struka često se povezuje s radom s djecom, no stručnjaci naglašavaju da je ona jednako važna i u radu s odraslima, osobito s osobama koje su pretrpjele moždani udar, kao i kod pacijenata s Alzheimerovom bolešću i demencijom. Također, postoji potreba za većim brojem muškaraca u ovom zanimanju, jer bi neki pacijenti, posebice stariji muškarci, mogli lakše ostvariti suradnju s logopedom muškog spola.
Baš neobično da ima tako malo muških logopeda… Zašto?
Čekaj magare dok trava ne naraste.