Svojim trećim albumom ‘Čujem ja netko šuti’ grupa Postolar Tripper dokazala je svoju glazbenu zrelost. Mediji su ih proglasili svojevrsnim kroničarima hrvatskog društva jer gotovo svaka od pjesama s tog albuma nosi neku aktualnu društvenu temu. Postali su jedan od najtraženijih domaćih bendova za dobru zabavu, budući da energija koju prenose publici na svojim koncertima uz vrhunsku svirku je nešto o čemu se priča danima poslije.
Osim brojnih nastupa po Hrvatskoj i regiji te inozemstvu, na ovogodišnjem Festivalu dalmatinske šansone (gdje su nastupili sa splitskim bendom Libar) dobili su nagradu za debitante godine. Čini se da je ovo njihova godina.
Kakav je glazbeni ukus jednog od Postolara Davora Valčića? Pročitajte!
SIMON & GARFUNKEL – Greatest hits
Album koji je moja sestra slušala dok sam bio dječarac, hipnoza koja traje već podosta godina.
Sinergija dva vokala koja me zasebno nikad nisu impresionirala, ali u duetu su svirali/pjevali stvari koje nisu bile s ovog svijeta. Melankolija, sreća, sva ljepota glazbe na jednom mjestu.
Sve što mi se događalo kroz život sam pronašao u njihovim stvarima. Definitivno zaslužuju spomenik u mom srcu za sva vremena. The Boxer doživljavam kao jednu od svojih životnih himni, Scarborough Fair, Sound Of Silence i danas bude iste osjećaje u meni kao i prvog dana slušanja. Simon & Garfunkel su bili prvi koji su mi zaželjeli dobrodošlicu u predivan svijet glazbe, pa zaslužuju prvo mjesto u mom svijetu.
MADNESS – One step beyond
“Don’t watch that, watch this” galamili su iz zvučnika hrpa čudnovatih likova u odijelima i kravatama. Gomila se razdragano rasplesala, a zarazan ska ritam je pokretao nožice i najokorjelijih „onih koji gledaju i slušaju, ali ne plešu” ljudi. Album koji je meni osobno dokazao da postoji plesna i agresivna glazba bez nabrijanih distorzija, vokala iz pakla i dupli bas bubnjeva. To je bio početak koji traje do današnjeg dana. I danas kad čujem „Night Boat To Cairo” dižem se iz naslonjača. I dalje u nevjerici gledam dan izdavanja – 1979. Danas je 2012. i čovjek se pita što se dogodilo s glazbom u međuvremenu. Madness su skupina čudaka koji su me formirali u budalu kakva jesam, i hvala im na tome.
FAITH NO MORE – Angel Dust
You’re perfect yes it’s true, but without me – you’re only you. M. Patton
Bend koji je rekao fuck off svim žanrovima glazbe, i napravio svoj glazbeni izričaj. FNM su bili sastav s najviše karizme, uključujući najluđeg frontmana na svijetu – Mike Pattona. Navedeni je ujedno i najveći krivac što sam se ikad primio mikrofona. Midlife Crisis, A Small Victory, Everything’s Ruined su uvijek bile dobro oružje za ‘mladalačko’ samopouzdanje. Slušalice u uši i kralj si svijeta uz sulude dionice Roddy Bottuma, i bolesno pozitivan vokal Mike Pattona. Album koji se mjesecima nije vadio iz playera, i koji je iz mene izbio svaku volju za davanje prilike nekim pop kraljevima, zabavnoj glazbi i slično, ukratko – Angel Dust je uradak koji mi je govorio da samnom nešto nije u redu. “Oni su se smijali meni što sam drugačiji, a ja sam se smijao njima što su svi isti.” Charles Bukowski
PEARL JAM – Ten
Alive, Even Flow, Jeremy, Oceans, stvari koje su donijele novi glazbeni smisao u moj život.
Ten je obilježio epohu neuzvraćenih ljubavi, depresije, nedostatak roditelja i njihove ljubavi.
Čaroban sound i maestralni vokal Eddie Veddera su pronašli plodno tlo u mom slučaju. Pravi soundtrack za vremena kad proljeće ne kuca na prozore, a prijatelji se ne javljaju na telefon. U stvari, velika Seattle četvorka i film Singles su bili dobro alternativno tlo za sve koje su ga tražili.
Ovaj album doživljavam toliko posebno da nikad nisam imao reči nešto suvislo na tu temu. Srećom, oblačna razdoblja su postala stvar prošlosti, ali „Ten” i dalje nosi čaroliju svog vremena.
Just press play and enjoy the oceans of music.
2 PAC -All eyez on me
Čovjek koji me uveo u svijet hip-hopa nakon NWA. Poeta koji je bio u stanju ispričati cijelu priču u par minuta da ostaneš bez daha nakon prvog slušanja. Tekstovi su se učili na pamet, nabavljalo se instrumentale pa se po sobi galamilo WESTSIDE, i repalo „Wonda why they call you bitch…” i ostale uspješnice. Nitko prije, i nitko poslije 2Pac-a nije osvojio moj hip-hop svijet. Volim sve njegove radove, ali „All eyez on me” i dalje sjedi na svom prijestolju.